Šta sa sovjetskim spomenicima?

Za jedne sovjetski spomenici simbolišu vrijeme okupacije Crvene armije i Staljinov režim. Za druge oni predstavljaju simbol pobjede nad nacističkom Njemačkom u Drugom svjetskom ratu. Ruski napad na Ukrajinu je tu debatu ponovo oživio, prije svega u Poljskoj ili Litvaniji gdje je Spomenik pobjede u Rigi poslije početka rata preko noći uklonjen.

Bugarska je u odnosu na ovo pitanje podijeljena. Jedan od razloga je izostanak suočavanja sa komunističkom prošlošću u zemlji. Veliki broj ljudi idealizuje još uvijek to vrijeme.

Spomenik sovjetskoj armiji u Sofiji

Džinovski spomenik u parku, usred glavnog grada Sofije je stub visok 40 metara na kraju platoa koji je napravljen za skupove. Na vrhu spomenika crvenoarmejac je digao oružje nad glavom jedne seljanke i jednog radnika. U podnožju tri reljefa pričaju priču o Crvenoj armiji.

Prije deset godina pokrenuta je "Inicijativa za demontažu Spomenika u čast Sovjetske armije“. Spomenik je podignut 1954, deset godina nakon što je Sovjetski savez objavio rat Bugarskoj.

„Poslije invazije Crvene Armije u Bugarskoj je uspostavljen komunistički režim. Spomenik je podignut u vrijeme neslobode, kada su okupatori sebe nazvali oslobodiocima“, kaže Marta Gorgijeva iz Inicijative. Ona vidi sličnosti između bugarske prošlosti i ukrajinske sadašnjosti: „Neka vojska napadne tek tako jednu zemlju, i označi sebe kao oslobodioca kada pobijedi u ratu."

Bugarska se za vrijeme Drugog svjetskog rata, između 1941. i 1944, borila na strani Trojnog pakta, ali nije slala vojnike na istočna ratišta, odbijajući da objavi rat Sovjetskom Savezu. Bugarska je 1944. raskinula pakt s nacističkom Njemačkom i proglasila neutralnost. Sovjetski Savez je odbio ponudu za primirje i Moskva je Sofiji objavila rat.

Samo tri mjeseca poslije sovjetske invazije, komunisti su 9. septembra 1944. preuzeli vlast. Ubili su između 18.000 i 30.000 ljudi – među njima novinare, sveštenike, bivše ministre i veleposjednike.

U Bugarskoj se malo zna o tom mračnom poglavlju istorije. Marta Georgijeva i njeni ljudi smatraju da bi se to promijenilo kada bi spomenik bio uklonjen.

„Želimo da depolitizujemo to mjesto, jer taj spomenik dijeli naše društvo“, kaže Kuper Saparev, takođe član Inicijative. „Ne možemo da koristimo to mjesto zbog spomenika, on ne gleda u budućnost već je prije kriminalna propaganda prošlosti i proizvodi napetost."

Gradska uprava je 1993. odlučila da se spomenik ukloni, ali razne institucije su izbjegavale rušenje. „Dokazali smo da nije spomenik kulture, a autoriteti su potvrdili da to nije spomenik vojnicima", kaže Marta Georgijeva.

Čuvanje prošlosti bez suočavanja s njom

Postoje i brojni protivnici uklanjanja spomenika. „To je zajedničko mjesto sjećanja, koje treba da nas podsjeti na to, da je tako puno ljudi koji nikada nisu željeli taj rat, umrlo u tom nemilosrdnom i krvavom ratu. Mora se sačuvati sjećanje na njih“, kaže jedna žena.

Ona pripada grupi ljudi koji su se 9. maja, na Dan pobjede nad nacističkom Njemačkom, okupili kod spomenika. Taj dan se obilježava u više bivših komunističkih zemalja. Za one koji na taj dan mašu ruskim zastavama usred zemlje koja je članica EU, spomenik je simbol antifašističke borbe. Ta borba za njih nikada nije okončana. Više učesnika tvrde da je „zapad“ agresor u Ukrajini.

Putinova propaganda nailazi u Bugarskoj na plodno tlo. Zemlja se nikada nije do kraja oslobodila ruskog uticaja. Bugarska nije do kraja prevladala svoju prošlost. Ima premalo suočavanja s činjenicama, a previše dezinformacija. Jedva da se govori o strahotama komunističkog vremena. Problematična tumačenja istorije proširila su se zemljom.

Kreativno rješenje?

Treća mogućnost jeste da se spomenik pretvori u muzej ili da ga spoje s postojećim kulturnim ustanovama, kao što je Muzej socijalizma u kojem su brojni portreti Lenjina, Če Gevare i Dimitrova.

„U ono vrijeme umjetnost je morala da služi propagandi. Bila je oruđe političke moći i ideologije. Komunistička partija se stopila sa državom i taj jednopartijski sistem je kontrolisao sve oblasti javnog političkog i kulturnog života. Umjetnost nije bila isključena iz tih procesa“, kaže kurator Nikolaj Uštvalijski. On je od 2011. direktor Muzeja.

Zbog veličine, spomenik ne bi mogao da stane u park muzeja, ali predlaže da ga premjeste u Dimitrovgrad, koji je bukvalno nastao ni iz čega u vrijeme komunističke vladavine.

„Dimitrovgrad je bio simbol izgradnje novog, socijalističkog društva u Bugarskoj“, kaže on. „Dimitrovgrad je sam po sebi socijalistički spomenik, pa bi se taj spomenik koji odaje počast stranoj armiji, tu najbolje uklopio."

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu