Što se doista zbiva na Balkanskoj ruti?

Manaf iz Jemena već je četiri, pet mjeseci zaglavio u tromeđi Srbije, Rumunjske i Mađarske. 24-godišnjak se zajedno s par desetaka drugih migranata smjestio u jednoj napuštenoj mljekari bez krova.

„Ja sam iz Jemena otišao u Egipat kako bi dobio vizu za Tursku. Tamo sam odletio avionom i onda krenuo dalje u Grčku, to je trajalo otprilike mjesec dana", priča Manaf nama, novinarima postaje ARD. Onda nam nabraja čitavu seriju država i gradova kroz koje je prošao i u toj ruti je teško naći neku logiku. Ali sve u svemu, sad je opet na granici prema Europskoj uniji jer mu je cilj doći u Nizozemsku. Jednom je s prijateljem već pokušao preko Rumunjske doći u Mađarsku, ali uhvatila ih je policija i autom dovela nazad na granicu sa Srbijom.

Neosporno su na Balkanskoj ruti opet ljudi koji pokušavaju doći u Europsku uniju, a stručnjaci za migracije smatraju kako će ih biti još više kad budu ukinuta ograničenja uvedena zbog pandemije. Teško je reći koliko ih zapravo ima: veoma često isti migranti dospiju u statistike više zemalja kroz koje prolaze, tako organizacija za migraciju UN-a polazi od pretpostavke kako ih je do konca kolovoza bilo najviše 100 tisuća. Dakle sve je to daleko od one rijeke migranata kakve smo vidjeli 2015.

U Srbiju i bez vize

Usprkos tome se srpski ministar unutrašnjih poslova Aleksandar Vulin na sastanku sa svojim kolegama iz Mađarske i Austrije prošlog tjedna, požalio kako opet prijeti velika kriza migranata: „Mogu vam reći kako su brojke gotovo eksplodirale tako da sve to čak možemo usporediti s početkom krize 2015.“, kaže ministar Srbije. „Pritisak na naše granice je ogroman“. 

Srbija je doduše uglavnom tek prolazna zemlja, a ne konačni cilj. I po mišljenju UN-a, ona je i sama dio problema: jer Srbija ima sporazum o bezviznom režimu sa čitavim nizom zemalja koje inače trebaju vizu za Europsku uniju. To prije svega vide u Austriji: stanje je „dinamično, djelomično dramatično“, kaže austrijski ministar unutrašnjih poslova Gerhard Karner nakon razgovora s kolegom iz Srbije. „Ako vidimo da smo u prvih osam mjeseci imali 58 tisuća zahtjeva za azilom i to prije svega iz zemalja gdje građani praktično nemaju nikakve šanse dobiti azil.“

Negdje oko četvrtine zahtjeva za azilom u Austriji dolazi od građana Indije i Tunisa gdje je mogućnost da ti zahtjevi budu prihvaćeni gotovo nikakva. Ali upravo su to zemlje čiji građani ne trebaju vizu za dolazak u Srbiju. Beograd je obećao prilagoditi svoj vizni režim onom u Europskoj uniji, ali to bi trebalo biti tek do konca ove godine. 

Nije Balkan nego možda opet Ukrajina

U njemačkim medijima se uvijek iznova pojavljuju napisi o novoj navali migranata preko Balkanske rute, ali prema informacijama njemačkog Ureda za migracije i izbjeglice, ove godine je upućeno oko 155.000 zahtjeva za azil što je jedva četvrtina od onoga koliko ih je bilo u godinama 2015. i 2016. Zato i austrijski stručnjak za migracije Gerald Knaus smatra kako se današnje stanje „ne može niti usporediti“ s krizom u prije šest godina, a broj neregularnih migranata preko Balkana bi mogao biti beznačajan u usporedbi s realnim izazovom nove rijeke izbjeglica ako se bitno pogorša stanje u Ukrajini.

Knaus savjetuje da se niti ne pokušava problem rješavati na način kako se pokušao riješiti 2015.: „Sve rasprave o nadzoru granica između Bavarske i Austrije ili Njemačke i Češke potpuno zaobilaze potrebu pripremiti se na izazov možda najveće povorke izbjeglica koju bi mogao izazvati rat u Ukrajini“, kaže za postaju ARD. A ovaj austrijski stručnjak smatra da su europske zemlje loše pripremljene za takav i realno moguć izazov.

aš(ard)