15 godina bez Ane Politkovskaje

Prije točno 15 godina u Moskvi je ubijena Ana Politkovskaja. Na višestruko nagrađivanu rusku novinarku i borkinju za zaštitu ljudskih prava usred bijelog dana su ispaljeni smrtonosni meci. Imala je 48 godina. Počinitelji su već odavno osuđeni, a ubojstvo ide u zastaru.

To je cezura. Jer, organizatori zločina nikada za njega nisu odgovarali. Ako ih se ikada i uhiti, oni se sad više ne moraju bojati da će biti kažnjeni. Je li protiv njih uopće vođena istraga? Odgovor na to pitanje pokušao je pronaći i Dmitrij Muratov, glavni urednik renomiranog lista „Novaja Gazeta", za koji je radila i Politkovskaja. Nadležni istražni odbor na njegov upit uopće nije ni odgovorio, otkrio je Muratov u intervjuu za privatnu postaju RTVI.

Tek prije nekoliko godina, u srpnju 2018., Europski sud za ljudska prava osudio je Rusiju zbog toga što ta zemlja, po mišljenju Suda, nije dovoljno učinila po pitanju istrage ubojstva poznate novinarke. Članovima njezine obitelji je dodijeljena odšteta. Oni su i podigli tužbu, a među njima i majka Ane Politkovskaje Raisa Masepa, koja je u međuvremenu preminula.

Zločin u centru Moskve

Naručeno ubojstvo Ane Politkovskaje dogodilo se u subotu (7.10.2006.), kratko nakon 16 sati. Novinarka je nekoliko minuta prije toga autom stigla kući i u rukama je nosila nekoliko vrećica s namirnicama. Ušla je u dizalo i prije nego što se popela u svoj stan, na nju su ubojice pucale iz neposredne blizine. Jedan od četiri metka ju je pogodio u glavu.

U Rusiji, ali i u inozemstvu je ubojstvo Ane Politkovskaje izazvalo burne reakcije. Ruski predsjednik Vladimir Putin je samo nekoliko dana nakon tog zločina posjetio njemački Dresden, a nekolicina demonstranata ga je dočekala uzvicima: „Ubojico!” Sama činjenica da je Politkovskaja ubijena upravo na Putinov rođendan bila je povod za brojne spekulacije. Neki su bili uvjereni da su počinitelji time predsjedniku htjeli dati "poklon”. Veza između zločina i rođendana ipak nikada nije dokazana.

Kritičarka Vladimira Putina

Ana Politkovskaja rođena je u 1958. u New Yorku, kao kćerka jednog sovjetskog diplomatskog para iz Ukrajine. U Moskvi je studirala novinarstvo, pisala je za razne tiskane medije i koncem 90-ih godina prošlog stoljeća ona je, kao reporterka „Novaje Gazete” postala poznata diljem zemlje. Njena životna tema bio je drugi rat u separatističkoj ruskoj republici Čečeniji.

Politkovskaja je često putovala na područje sjevernog Kavkaza i pisala je svoje reportaže s kojima je osvajala brojne nagrade. To su, između ostaloga, bile priče o ubojstvima, o mučenjima, o otmicama – i to na obje strane. U svojim izvještajima je Politkovskaja teretila i aktualnog čečenskog vođu Ramsana Kadirova. Politkovskaja je objavila nekoliko znanstvenopopularnih djela, poput knjige „U Putinovoj Rusiji”, u kojima je javno osudila šefa Kremlja i njegovu autoritarnu vladavinu.

Austrijska novinarka i bivša dopisnica u Rusiji Susanne Scholl, koja je i osobno poznavala Politkovskaju, kaže da je ubijenu kolegicu „proganjala želja za pravdom, željom da se sve te stvari koje se događaju objave u javnosti, proganjao ju je osjećaj da se ne smije dozvoliti da nova Rusija tako propada." Politkovskaja je pomagala i čečenskim obiteljima i majkama ubijenih ili nestalih ruskih vojnika.

Potraga za ubojicama

Potraga za ubojicom i njegovim pomagačima bila je teška. Iako se relativno brzo došlo do prvih osumnjičenih osoba, bilo je potrebno nekoliko sudskih procesa i ukupno osam godina dok oni nisu osuđeni.

Brzo je postalo jasno da tragovi počinitelja vode do Čečenije. Prvi je proces počeo 2008. I okončan je nakon samo nekoliko mjeseci – oslobađajućom presudom zbog nedostatka dokaza. Tada su vlasti prezentirale troje osumnjičenika: dva brata, Ibrahima i Džabraila Mahmudova, odnosno bivšeg policajca Sergeja Hadžikurbanova. Vrhovni je sud 2009. poništio presudu i postupak je ponovno pokrenut.

Nakon novih istražnih radnji proširen je krug osumnjičenika – 2011. je uhićen i Rustam, treći brat iz obitelji Mahmudov. U odvojenom suđenju je 2012. Dmitrij Pavljučenkov osuđen na jedanaest godina zatvora. Bivši pukovnik moskovske policije je bio krunski svjedok u „slučaju Politkovskaja”. On je priznao da je pratio ubijenu novinarku i da je upravo on nabavio oružje kojim je ona ubijena.

Najvažniji, i do sada posljednji sudski postupak počeo je u siječnju i okončan je izricanjem pet osuđujućih presuda u svibnju 2014. Ubojica ruske novinarke Rustam Mahmudov osuđen je na doživotnu kaznu zatvora. Njegova braća Džabrail i Ibrahim dobili su kazne u trajanju od 14, odnosno 12 godina u kažnjeničkom radnom logoru. I Sergej Hadžikurbanov je osuđen na 20-godišnju zatvorsku kaznu. Iza rešetaka je završio i organizator ubojstva, čečenski poslovni čovjek, kriminalac i ujak braće Mahmudov, Lom-Ali Gajtukajev. I on je kažnjen doživotnim zatvorom. Preminuo je 2017. Sva petorica su negirala bilo kakvu vezu sa zločinom.

"Mislim da je ona u svom istraživanju došla do jedne točke koja više nije bila ugodna ruskom vodstvu. A pogotovo ne čečenskom vodstvu”, kaže Susanne Scholl. "Mislim da je baš zbog toga i ubijena."

"Libertango" za rođendan

Bivše kolege i članovi obitelji ubijene novinarke smatraju da taj zločin još uvijek nije razjašnjen. „Novaja Gazeta" zahtijeva daljnje istražne postupke o onima koji su naručili ubojstvo. Slične zahtjeve imaju i (sad već odrasla) djeca likvidirane novinarke - Ilja Politkovskij i Vera Politkovskaja.

„Novaja Gazeta" neumorno pokušava održati živom uspomenu na Anu Politkovskaju. Ove godine je upriličen i jedan flashmob. Na rođendan Ane Politkovskaje koncem kolovoza ljudi iz cijelog svijeta su redakciji poslali kratke video-snimke s omiljenom glazbom ubijene novinarke, "Libertangom" Astora Piazzolle. "Mi ne poznajemo nikakvu zastaru", napisao je glavni urednik lista Dimitrij Muratov. U dvorištu ispred sjedišta redakcije je 2018. posađena cvjetna gredica. I majka Ane Politkovskaje je tu posadila stotinjak maćuhica. To se cvijeće na ruskom zove „Aničine okice”.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu