75 godina od ustanka u Varšavskom getu

 

Preživjeli holokausta su pred 400 mladih Varšavskog muzeja POLIN govorili o istoriji poljskih Jevreja. Neki od učenika po treći put vide preživjele  Varšavskog geta, za koje su ovi susreti prava terapija.

"Počela sam da pričam o onome što mi se desilo nakon što sam postala članica Udruženja djece holokausta i kada sam se morala suočiti sa pitanjem ko sam i zašto uopšte živim." To je bilo početkom devedesetih godina nakon pada željezne zavjese. U to doba, mnogi preživjeli holokausta u Poljskoj i njihovi rođaci počeli su daosvježavaju sjećanja na svoje jevrejsko porijeklo. Krystyna Budnicka je preživjela jer je bila sakrivena u jednom bunkeru, koji su Jevreji sami prokopali u Varšavskom getu.

Da ne priča završila bi na psihijatriji

Dok su njemački okupatori brutalno gušili  jevrejske pobune, upotrebljavajući bacače plamena, bombe i gas na površinu, Budnička je ispod zemlje osjećala sve veću vrućinu. Nakon mjeseci agonije na kraju su je spasili pripadnici otpora, koji su je izvukli iz kanalizacije i sakrivali u okolini Varšave do kraja rata.Danas, ona kaže: "Da ne pričam o tome, završila bih na psihijatriji. Prenošenje  mojih iskustava drugima olakšava mi da živim s tim. "

Saradnica muzeja Joanna Krol obavlja razgovore sa svjedocima - kao što je Krystyna Budnicka. Muzej je jedan od najuspešnijih u Poljskoj. Opisuje jevrejsku istoriju od njegovih početaka.  Veliki deo osvjetljava srednji vijek. Muzej je uvijek dobro posjećen.

Čak i sada, kada mnogi vjeruju da se antisemitizam vratio u Poljsku. Početkom aprila je glavni rabin Michael Sudriha nakon razgovora sa Deutsche Welleom oštro kritikovan na nacionalističkim poljskim internet-portalima od strane desničarske vlade, koju čini  PiS ("Stranka za pravdu i pravdu"). Schudrich je upozorio na opasnosti  rastućeg antisemitizma u zemlji. Na twitteru je označen kao izdajnik, jer je kritikovao Poljsku na međunarodnom planu.

Strah od novog antisemitizma

Napolju ispred muzeja nalazi se spomenik u znak sjećanja na ustanak u Varšavskom getu. Spomenik je podignut u socijalizmu. Na njemu je cvijeće i izraelska zastava. Krystyna Budnicka stoji ispred nje i doima se zamišljeno. "Ovih posljednjih 30 godina su donijele osvježenje", kaže ova 85-godišnjakinja, misleći na odnos prema istoriji od pada Željezne zavjese, u kojima je ona počela da prerađuje svoju prošlost.

I ona takođe vjeruje da se antisemitizam vraća. "Prije smo bili mirni a danas se radi na tome da se sve pokvari. Ali, možda je sve bilo mirno na površini, ne znam, nisam stručnjak da mogu procijeniti u kojoj mjeri. Ali, zaista je bilo mirno. Nije se moglo čuti da je bilo antisemitskih napada. Sada je ponovo ružno, ali možda će se to ponovo promijeniti na bolje. "

Cinična poruka za Berlin

Krystyna Budnicka ne prestaje misli na mnoge mlade ljude koji su s velikom pažnjom pratili njena predavanja. Unutra u muzeja biće ponovo gužva – jako je mnogo  posjetilaca, iako se radi o običnom radnom danu. To joj daje nadu, kaže

Krystyna i gleda fotografije Varšavskog geta, koje je napravila Hitlerova vojska Wehrmacht. One potiču iz izvještaja vođe SS-a Jorgen Stroopa, koji je predvodio suzbijanje ustanka u Varšavskom getu. Njegov izvještaj, poslan za Berlin,  propratio je riječima da jevrejskog geta u Varšavi više nema. "Poslao je depešu da je jevrejsko pitanje riješeno", kaže preživjela Varšavskog geta Krystyna Budnicka. "On je digao u zrak sinagogu Tlomackie na Trgu banki i poslao telegram da je jevrejsko pitanje riješeno a Varšava oslobođena Jevreja. To nije bilo tačno", zaključuje 

Krystyna Budnicka, koja je u aprilu 1943. godine iz svog podzemnog bunkerskog skrovišta otpuzala u kanalizaciju i dodaje: "Ja sam ostala živa."

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android