Alternativa za Njemačku – „slučaj pod sumnjom“
5. mart 2021
Nije potrebna tajna služba da bi se ustanovilo da je Alternativa za Njemačku sve više partija ekstremnih desničara. Oni koji preziru demokratiju, neprijatelji slobode medija, poklonici autoritarnih fantazija, rasisti, antisemiti, homofobi, neonacisti – svi oni imaju sve više mjesta u toj partiji.
Sve to je prvenstveno dokumentovala sama stranka. Na Fejsbuku, Tviteru i drugim mrežama članovi ove partije pokušavaju da privuku glasače radikalnim slikama i parolama. Vodeći njemački neonacista Torsten Hajze sažima ekstremizam te partije u izjavu da je skoro nemoguće nešto izraziti radikalnije nego Alternativa za Njemačku, a da se pritom ne zagazi duboko iza granice krivične kažnjivosti.
Nadzor i posljedice
Sa Alternativom za Njemačku je isto kao i sa Donaldom Trampom – da bi se prepoznala opasnost nije potrebna tajna služba, već nešto političke zainteresovanosti i zdrav razum. Zato Služba ustavne zaštite ne donosi nova saznanja, ali njen rad ima političke posljedice. Ako Alternativa za Njemačku sada bude stavljena pod nadzor tajne službe, onda njeni članovi mogu da budu „obrađivani" poznatim metodama. Osim toga, nadzor će zaoštriti internu svađu oko političkog usmjerenja partije. No, da li će Njemačka tako biti bezbjednija, a demokratija zaštićenija? U to se može dobrano sumnjati.
Kritika koja odmah pada na pamet dolazi iz same partije: ovim mjerama politički establišment želi da uplaši veliku opozicionu partiju. Procjena Ustavne zaštite kojom se Alternativi za Njemačku svrstava u ekstremne desničare koje valja nadzirati dešava se uoči važnih izbora u dvije pokrajine, kao i nekoliko mjeseci uoči saveznih izbora. Zato se ovaj argument ne može olako odbaciti.
Naravno, Ustavna zaštita je oduvijek bila politička, a ne neutralna institucija. Nadležni pokrajinski ministri unutrašnjih poslova često se orijentišu prema političkoj situaciji, a ne prema realnim opasnostima.
Pitanje praćenja i nadzora neke partije odavno je sporno. I dijelovi Ljevice su pod prismotrom tajne službe. I ta partija kritikuje takvu praksu kao političko zastrašivanje.
Promašaji u borbi protiv desnog ekstremizma
Korist za demokratiju je naročito upitna kada se uzme u obzir nedavna prošlost. Naime, i najblagonakloniji posmatrači državnim instancama prebacuju da su potpuno zakazale u borbi protiv desničarskog terorizma. Primjer su ubistva koje je godinama vršilo „Nacional-socijalističko podzemlje“ (NSU). Teroristi su ubili desetoro ljudi, postavljali su eksploziv, pljačkali banke i sve to okruženi gustom mrežom saradnika tajne službe, koji nisu sprečili ubijanje. Jedan neonacista je za svoje doušničke usluge dobio ukupno 100.000 evra novca poreskih obveznika. Tim novcem je on proširio neonacističku mrežu. Protivuslugu država od njega nije dobila.
Drugi suradnik Ustavne zaštite je čak prisustvovao jednom ubistvu. Kod njega su kod kuće policajci pronašli kopiju knjige Adolfa Hitlera „Majn kampf“. Njega su u mjestu stanovanja zvali „Mali Adolf“. Uprkos jasnim dokazima on osporava da je išta znao o spomenutom ubistvu. Njegov dosije je nadležno pokrajinsko ministarstvo unutrašnjih poslova u Hesenu proglasilo tajnom za narednih 30 godina.
Zadatak cijelog društva
Dakle, dovoljno je razloga za nepovjerenje prema radu njemačke unutrašnje tajne službe, naročito kada se zna da je aktuelna ocjena Alternative za Njemačku sve drugo samo ne preuranjena. U ophođenju s tom partijom Nijemcima bi pouka morao biti uspon Donalda Trampa – neprijatelji demokratije neće sami sebe ukinuti i neće ih zaustaviti državne institucije, sudovi, službe.
Naposlijetku, to je zadatak cijelog društva koji se ne možete delegirati na neku državnu instancu. Šarlota Knobloh, koja je preživjela Holokaust, u svom govoru u Bundestagu 27. januara 2021. rekla je u pogledu Alternative za Njemačku: „Oni će se i dalje boriti za svoju Njemačku. A mi ćemo se i dalje boriti za našu Njemačku“.