Asimetrični rat

Poslije napada u Parizu mnogo ko osjeća da je svijet izbačen iz ravnoteže, da je uobičajeni poredak stvari razbijen. Papa čak govori o trećem svjetskom ratu. Time nije mislio na globalni rat, ali u toku je rat protiv cijelog svijeta. Objavio ga je islamistički džihadizam, i to ne tek samozvani Kalifat „Islamska država“ već i mnoge fundamentalističke grupe, pokreti, sekte širom svijeta: Nigerija, Mali, Somalija, Indija, Bangladeš, Avganistan, Indonezija, naravno, Bliski istok, države u raspadu kao što su Irak, Sirija, Libija, Jemen. Džihadizam se širi i van tih zemalja, u Evropu i Rusiju. On se nameće kao izazov svijetu.

Besmisleno je da se prepire o tome da li je islam religija mira ili rata. Neka o tome raspravljaju orijentalisti i naučnici. Džihadizam se poziva na islam. I to na izvorni islam, kakav je navodno praktikovao prorok Muhamed u Medini i Meki prije 1500 godina. To bi trebalo da bude radikalno religiozni životni koncept, za život u skladu sa Kur`anom. Mada je i spiritualno podstaknut, taj zahtjev je totalitaran.Džihadisti hoće da svi mi živimo onako, kako oni smatraju da je ispravno. To je borba protiv svijeta, to je objava rata svijetu i modernosti.

Ali u taktičkom smislu to je asimetrični rat. Manjina izaziva većinu, pojedinci države. To je rat islamističke gerile protiv armije. Princip je jednostavan. Država mora da učini sve da bi spriječila uspjeh terorista i da bi zaštitila svoje građane. I to iz sata u sat, iz dana u dan, iz godine u godinu. Teroristima je dovoljan jedan jedini uspjeh, i tim jednim uspješnim napadom oni uzdrmaju cijelu državu. Tako je bilo 13. novembra u Parizu.

Rat je asimetričan, jer su pretpostavke za njegovo vođenje različite. Na jednoj strani džihadisti koji odbacuju i sopstveni život, a na drugoj policija i vojska koje djeluju po racioalnim principima svrsishodnosti. Na jednoj strani spremnost na brutalnost koja prevazilazi sve granice, a na drugoj policajci i vojnici koji moraju da djeluju u okvirima pravne države. Njih sputava zakon, dok džihadisti u svojoj totalitarnoj ideologiji imaju odriješene ruke. Brutalna spremnost da se ubija je protivna demokratskim pravilima i principima. Ta borba je neravnopravna. Čak i ako Zapad u najmanju ruku temeljno preispita svoju bezbijednosnu politiku.

Austrijski filozof Karl Poper je napisao svoju vjerovatno najpoznatiju knjigu „Otvoreno društvo i njegovi neprijatelji“. Otvoreno, liberalno društvo je provokacija za sve totalitarne ideologije. To društvo odbija da prihvati jednu jedinu ideologiju spasa i brani se sredstvima pravne države. Džihadizam je izazov liberalnim demokratijama sve do granice tolerancije pa i preko nje. Teroristi žele da mi odustanemo od toga šta je nama samorazumljivo. Oni žele da unište moderan karakter društva. Primjenjujući asimetrična sredstva. To znači, borba će potrajati. Naime, za svakog džihadistu kojeg izbacite iz stroja dođe nekoliko novih. Još uvijek postoje neiscrpne rezerve potencijalnih samoubica. Na sve to moramo biti spremni.