Bašar al Asad se polako vraća na međunarodnu scenu

Godinama su bili veliki neprijatelji, ali sada turski predsjednik Redžep Tajip Erdogankaže da ne isključuje susret sa sirijskim predsjednikom Bašarom al Asadom. Erdogan je prošle sedmice najavio mirovni proces za Siriju, u kojem bi, pored Ankara i Damaska, učestvovala i Moskva.

Prema pisanju turskog lista Hurijet, šefovi diplomatija tri zemlje bi mogli da se sastanu već tokom dolazećeg vikenda. Prethodno su se šefovi tajnih službi već sreli u Moskvi.

Poznavaoci prilika kažu da je to Asadova šansa da se vrati na međunarodnu binu. Njegovi protivnici u Siriji stoga danima protestuju protiv Erdoganovih najava.

„Asad je dobio rat utoliko što kontroliše najveće dijelove zemlje, iako ni izbliza cijelu zemlju“, kaže nam politikolog Kristofer Filips sa londonskog Univerziteta „Kraljica Meri“.

Decenija rata donijela je ogromna razaranja i Pirovu pobjedu režimu. „Ali u vojnom pogledu, opozicija više ne predstavlja ozbiljnu alternativu Asadu“, dodaje Filips.

Turska je dugo bila glavni sponzor naoružane sirijske opozicije i pobunjenika. Erdoganov režim je obilato slao oružje i godinama se nadao Siriji bez Asada na čelu. Sada je, suočen sa činjenicama na terenu, napustio taj kurs.

Erdogana brinu Kurdi i izbjeglice

Može biti da se Erdogan uzda u Asadovu pomoć u potiskivanju partije sirijskih Kurda PYD i njihovih vojnih jedinica iz pogranične oblasti. Te kurdske formacije važe za bliske Radničkoj partiji Kurdistana koja je za Erdogana državni neprijatelj broj jedan. 

Tokom godina su turske snage više puta napadale kurdske oblasti na sjeveroistoku Sirije, vojna invazija i dalje nije isključena.

„Nisam sigurna da će se Asad upustiti u zajednički kurs prema Kurdima sa Erdoganom“, kaže nam Bente Šeler, poznavateljka Bliskog istoka iz njemačke Fondacije „Hajnrih Bel“. Jer, kako dodaje, premda Asad nije presrećan kurdskim zahtjevima za autonomijom, Kurdi na sjeveroistoku su mu bitan partner.

Drugo što bi moglo zanimati Erdogana je povratak oko četiri miliona sirijskih izbjeglica koje su trenutno u Turskoj. U junu turskog šefa države čekaju predsjednički izbori, a dobro zna da sve više Turaka ne odobrava toliki broj izbjeglica. Država dijelom finansira njihov smještaj i potrepštine, što je sve teže, s obzirom na divovsku godišnju inflaciju od 85 odsto.

Ali, kako smatra Bente Šeler, teško da Asadov režim ima interesa da se u razorenu i osiromašenu zemlju vrate milioni ljudi.

Signali sa Arabijskog poluostrva

Prošle sedmice je Asada u Damasku posjetio i ministar spoljnih dela Ujedinjenih Emirata Zajed al Nahjan. Emirati su, uz Saudijsku Arabiju, najzagriženiji protivnik iranskog uticaja u regionu. 

Vladajuća klika u Siriji tradicionalno je bliska Iranu, a tokom sukoba u velikoj mjeri se oslanjala na libansku šiitsku paravojsku Hezbolah koju kontroliše Teheran. I to u takvoj mjeri, da je Asad na neki način zavisan od Hezbolaha. Pitanje je šta bi Emirati mogli da ponude, a što bi bilo izbliza tako atraktivno za Asada.

Osim Irana, Asadov opstanak na vlasti je bez sumnje vojnom intervencijom u Siriji osigurala Rusija. No ta zemlja na vojnom polju u Ukrajini prolazi lošije nego što se nadala, a međunarodno je u dobroj mjeri izolovana.

U samoj Siriji ima sve više protesta protiv Asada, od kojih bi neki, kažu stručnjaci, opet mogao da preraste u oružani. Posebno jug Sirije kontrolišu paravojske koje su zvanično odane režimu, ali je pitanje koliko su pod kontrolom.

„Asadova vlast djeluje stabilno na prvi pogled“, kaže Šeler. „Ali mnogim dijelovima zemlje koje zvanično kontroliše zapravo upravljaju pojedine paravojske nalik mafiji. One naravno imaju odrešenije ruke ukoliko se Iran ili Rusija ne umiješaju.“

Zapad neće da priča – za sada

Za razliku od diplomatskog preporoda u regionu, Asada na Zapadu i dalje čekaju samo zatvorena vrata. Kako kaže politikolog Kristofer Filips, za zapadne prestonice Asad je ratni zločinac sa kojim nema priče.

No, i tamo znaju da bez Asada neće biti potpunog smirivanja i obnove Sirije kao i rješenja pitanja izbjeglica. Asad je toga svestan.

Bente Šeler misli da bi puzajuća politička rehabilitacija Bašara al Asada imala katastrofalne posljedice. „Jer mnogo od onog što je Asad postigao bilo je moguće samo uz žestoko kršenje međunarodnih normi. Bio bi opasan primjer za druge konflikte ukoliko jači ili naizgled jači izgura svoje iako krši važeće pravo.“

Posebno mračno djeluje perspektiva miliona sirijskih izbjeglica. Tamo gdje se danas nalaze, poput Turske, sve više ljudi ih odbija. Ukoliko bi se vratili, mnoge bi sačekao politički progon od strane Asadovog režima.