Berlinska balkanska glazbena scena od alternative do turbofolka

Kafić Burger u berlinskoj središnjoj četvrti koja je nekada bila dio istočnog Berlina. Za pultom s pločama, u ritmu glazbe pleše DJ Jugotonka. Svoje umjetničko ime je ova Hrvatica posudila od jugoslavenske diskografske kuće Jugoton. "Puštam sve za redom, od rocka pa do popa, na primjer Bijelo dugme, pa onda stare stvari iz Bugarske, Bosne i Hercegovine, Srbije, romsku glazbu, pa onda i reaggea, hip-hopa, primjerice Dubioza kolektiv. Čak iz Albanije puštam glazbu", navodi ova 37-godišnja event menadžerica. DJ Jugotonka je jedna od brojnih DJ-a koji u berlinskim klubovima redovito puštaju novu i staru glazbu s Balkana.

Šoko: Nije bitno čija je pjesma, bitno je da mi se sviđa

U klubu Lido su Berlinčani počeli plesati uz ovu vrstu glazbe prije svega zahvaljujući 40-godišnjem Zeničaninu Robertu Šoki. Dva puta mjesečno Šoko ovdje organizira Balkan-tulume po principu: „Ako me neka pjesma od ovoga ili onoga dirne, nije bitno tko je on, je li on musliman, Srbin ili Hrvat, ja ne mogu reći odjednom: nisam ja to slušao - ako jesam!" Upravo na dan njemačkog ujedinjenja - 3. listopada 1990. - Šoko je došao u Berlin. Dok je ovaj grad euforično slavio ujedinjenje istočnog i zapadnog dijela, Šoko je već osjetio prve političke potrese u svojoj domovini, prije nego se u konačnici Jugoslavija raspala. Iz jugoslovenskih ruševina je Šoko htio makar jednu stvar spasiti: glazbu!

"Culture Recycling" - recikliranje kulture - tako je nazivao tulume, koje je zajedno s novinarom, Rüdigerom Rossigom, organizirao privatno ili u alternativnim klubovima. Publika je prvotno bila uglavnom sastavljena od nekadašnjih izbjeglica, a poslije od njemačkih i europskih obožavatelja Gorana Bregovića, prisjeća se Rossig: "Primijetili smo tada da nismo bili jedini. Bio je tu Autoput iz Hamburga, BalkanBlock festival u Münchenu. Ali Berlin je tu igrao posebnu ulogu, jer je to nekako bio glavni grad alternativaca."

Spoj balkanske tradicije i nove elektronske muzike

2000. godine je Šoko preimenovao svoj projekt u "Balkan Beats", dao otkaz kao taksista i postao jedan od traženijih DJ-a međunarodne glazbene scene.

Underground scenu balkanske muzike su zatim preuzeli neki drugi, poput Balkantronike. Projekt Balkantronika ujedinjuje makedonskog hip-hopera Igora Serafimovskog, Balkan Mashinu iz Frankfurta i Bosanca Asmira Hadžibeganovića umjetničkog imena DJ Beatshock, koji je projekt Balkantronika ustvari i inicirao prije nekoliko godina. "Balkantronika je jedan glazbeni pravac, koji sam sâm izmislio. Tu se miješaju tradicionalni balkanski zvukovi s novom elektronskom muzikom", objašnjava Hadžibeganović.

Na kraju opet Bregović

Trenutačno najveći Balkan-tulum u Berlinu može se naći u Goya klubu, gdje 31-godišnji Vukadin Lezajić tri puta mjesečno, uglavnom za jugo-dijasporu, organizira ove partyje. „Robert Šoko više pravi muziku za alternativnu scenu. Moja muzika je komercijalnija i mi puštamo više muziku za - da tako kažem - naše zapadne Berlinčane, koji više vole da vide ekskluzivne klubove, da vide malo taj 'šiki-miki'", kaže Lezajić. Taj "šiki-miki" se nerijetko, međutim, ogleda u puštanju, na Balkanu popularnog, turbofolka.

No svi Balkan-tulumi u Berlinu ipak imaju zajedničko da se pred kraj svakog partyja, DJ-i, često i na zahtjev publike, vraćaju opet Bregoviću i romskim ritmovima.

Autorice: Anila Shuka / Marina Martinović

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić