BiH između velikih civilizacija

Prema nekim teorijama o društveno-političkim procesima u svijetu nakon Hladnog rata, a među poznatijima je „Sukob civilizacija“ Samuela Huntingtona, Bosna i Hercegovina (BiH) se u geopolitičkom smislu nalazi na trustnom području između Zapadne (kršćanske), Slavensko-pravoslavne i Islamske civilizacije. Iako predviđanja pomenutog autora nisu naročito optimistična u pogledu koegzistencije velikih civilizacija, analitičari u BiH vjeruju da različitosti u ovoj zemlji mogu biti iskorištene za opće dobro, ne samo BiH nego i regije.

Direktor banjalučkog Centra za međunarodne odnose Miloš Šolaja kaže da BiH, zahvaljujući činjenici da je tronacionalna država u kojoj žive Srbi, Hrvati i Bošnjaci „ima mogućnost da gradi dobre odnose sa tri civilizacijska kruga“. „Činjenica je da je BiH pridružena članica Organizacije islamske konferencije i da kroz te veze puno toga može postići, kako na rejtingu u svijetu, tako i na ekonomskom planu. Takvu mogućnost umanjuje činjenica da iz tog islamskog kruga zemalja dolazi i nekoliko struja vjerskog fundamentalizma i radikalizma. BiH ima dobre odnose sa Turskom koja u Vijeću za provedbu mira predstavlja Organizaciju islamske konferencije, a može imati i dobre odnose sa Iranom, državom koja ima ugled u svijetu bez obzira na svoje unutrašnje karakteristike“, kaže Šolaja za Deutsche Welle.

Veze sa muslimanskim svijetom mogu koristiti BiH, ali ne toliko koliko veze sa Zapadom

Ugledni bosanskohercegovački diplomat i prvi ambasador BiH u Turskoj Hajrudin Somun tvrdi da BiH, po svom multietničkom i multireligijskom identitetu, ne može pripadati Zapadnoj ili Istočnoj civilizaciji. „Još kao gimanzijalac pisao sam da je BiH 'najistočniji Zapad i najzapadniji Istok'. Veze joj sa svijetom islama mogu koristiti, ali ne toliko koliko veze sa Zapadom, samim tim što su 'bosanski muslimani' orijentisani prema Evropi, a čak su joj bliži i po etničkom, odnosno slavenskom sastavu“, kaže Somun za Deutsche Welle.

Govoreći o odnosima BiH sa Turskom i drugim većinski muslimanskim zemljama, naš sagovornik podsjeća da do rata devedesetih godina većina muslimana Srednjeg istoka, Azije i Afrike gotovo da nije ni znala za postojanje muslimana u Jugoslaviji. „Pošto je BiH bila dugo u sastavu turske (osmanske) imperije, veze su duboke i trajne, kao što je slučaj sa narodima koji su nekad bili u sastavu imperijalnih ili kolonijalnih sila. Tako da se te veze nastavljaju u mnogim oblastima koje nisu isključivo vezane za pipadništvo islamu polovine stanovništva BiH. Za razliku od drugih naroda i država na Balkanu kojima je vladala Osmanska imperija, na primjer Alabije i Bugarske, bosanskohercegovački odnosi s Turskom su još kompleksniji s obzirom na to da njene susjedne zemlje, Srbija i Hrvatska, nikada nisu odustale od politike proširenja na račun teritorije BiH“, ističe Somun.

BiH nema koristi od turskog religioznog faktora

„U tom svjetlu i danas treba posmatrati odnose BiH s Turskom“, kaže naš sagovornik. „Posljednjih petnaestak godina, otkako je u Turskoj na vlasti Partija pravde i razvoja, na površinu je isplivao religiozni faktor. Međutim, politika turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana prije svega je pragmatična, odnosno ekonomska, tako da religioznost nije uticala na jačanje ekonomskih odnosa Turske i BiH. Najbolji primjer takve pragmatične politike su mnogo veće investicije i poslovi koje Turska zaključuje sa Srbijom nego s BiH, bez obzira na očekivanja pojedinih bošnjačkih vođa i njihovog dodvoravanja turskom predsjedniku. 'Nova Turska', koju vodi predsjednik Erdogan, koristi se Bosnom u ideološkom pokrivanju naroda koji su pripadali Osmanskoj imperiji, što BiH mnogo više šteti nego što joj koristi“, ističe Somun.

Somun smatra da je pozicija BiH između velikih civilizacija nepovoljna prije svega zbog „povampirenog nacionalizma“. „BiH je stiješnjena između dva takva nacionalizma, pravoslavno-srpskog i katoličko-hrvatskog koji neprekidno, od povlačenja Osmanlija s Balkana do njihove propasti, vuku na svoju stranu. A njen treći, i demografski sve dominantniji element - Bošnjaci, još nema do kraja definiran nacionalni identitet. Islam kao njegova komponenta čini ga još neravnopravnijim i slabijim u današnjoj  evropskoj i zapadnoj ofanzivi islamfobije“, kaže Somun.

BiH ne koristi mogućnosti ekonomske saradnje s islamskim svijetom

Banjalučki profesor Miloš Šolaja ističe da u BiH „treba poštovati“ i druge civilizacijske pravce, kao što je to slučaj sa entitetom Republika Srpska (RS) koja gradi dobre odnose sa Rusijom i drugim pravoslavnim zemljama i da veze sa različitim civilizacijskim krugovima treba iskoristiti za ekonomski prosperitet. Ekonomski analitičar iz Tuzle Admir Čavalić kaže da BiH još uvijek ne koristi mogućnosti efikasnijeg povezivanja s muslimanskim svijetom u kontekstu ekonomske saradnje.

„Najbolji primjer za to su direktne strane investicije. Naime, tek se Turska pojavljuje kao ozbiljan investitor u našu zemlju, ali ipak daleko iza Austrije, Srbije, Hrvatske i drugih evropskih zemalja. Slična situcija je i sa vanjskotrgovinskim odnosima, gdje uglavnom trgujemo sa zemljama Evropske unije (EU) i članicama CEFTA. Iako BiH još uvijek nije članica Svjetske trgovine organizacije (STO), postoje mogućnosti intenziviranja ekonomske saradnje sa islamskim svijetom, naročito nakon pristupa STO. Ekonomski posmatrano, nije dovoljno intenzivirati samo protok ljudi, već roba i kapitala. Svakako, treba naglasiti da BiH teži EU integracijama, što podrazumijeva da se na dugi rok naše ekonomske aktivnosti uglavnom fokusiraju na zemlje EU“, kaže Čavalić.