BiH – zemlja pred ponorom

„25 godina nakon početka rata i 21 godinu nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, kojim je stvorena ovakva država, zemlja, koja broji 3,8 miliona stanovnika, teško da je u boljem stanju nego u vrijeme kada je osnovana. Već su ekonomski pokazatelji zastrašujući: Stotine milijardi američkih dolara su stigle u BiH i to se možda može vidjeti po saniranim zgradama u Sarajevu. Pa ipak u zemlji vlada nezaposlenost od 40 posto. Uzme li se u obzir rad na crno ona još uvijek iznosi 25 posto. Među mladima je čak još veća i iznosi iznad 60 posto. Vrlo rasprostranjena korupcija blokira ekonomski razvoj.

S tim ruku pod ruku ide neefikasan politički sistem koji slovi za najkompliciraniji na svijetu. Dejtonskim sporazumom je određeno da tri najveće nacionalne grupe – Bošnjaci, Srbi i Hrvati – u podjednakoj mjeri trebaju učestvovati u vlasti. Kao posljedicu toga zemlja sada ima 150 ministara. U isto vrijeme napetosti između različitih etničkih skupina nisu nestale. Srpske vođe se čak zalažu za otcjepljenje", piše Suedwest Presse.

„Pri tome pred ovom realnošću ne zatvaraju oči samo stanovnici Bosne i Hercegovine. I interesi međunarodne zajednice su godinama oslabili. Tako zastupnica Zelenih u Bundestagu Marieluise Beck, koja je predsjedavajuća parlamentarnom grupom za ovu zemlju kaže: „BiH zapravo više nema u javnoj debati o vanjskoj politici." Pri tome je, upozorava Beck, Zapadni Balkan i dalje potencijalno krizno žarište. „Značaj regiona za zajednički život u miru u Europi se podcjenjuje", kaže Beck i upozorava da bi uz Ukrajinu mogao nastati „još jedan težak konflikt u našem susjedstvu". Jer nije samo BiH ta koja ima probleme. Skoro ni jedna susjedna zemlja nije bez kriza, a nacionalistički glasovi postaju sve jači.

Zastupnik u Europskom parlamentu David McAllister se zbog toga zalaže za to da region ne bude zanemaren. „Geopolitika se vratila na Balkan", kaže on. „Uočavamo rastući utjecaj Rusije, rastući utjecaj Turske, SAD i dalje igraju ulogu, EU također."

Pri tome je međunarodna zajednica još uvijek na licu mjesta. Od 1995. godine po nalogu Ujedinjenih naroda visoki predstavnik brine za provedbu Dejtonskog sporazuma i to sa velikim ovlastima. Aktualni visoki predstavnik Valentin Incko djeluje ipak rezignirano.„Bosanci su očekivali obećanu zemlju", rekao je on nedavno u jednom dokumentarcu televizije Arte. „Oni su mislili da je rat završen i da će sada zemlja procvjetati. Do toga nažalost nije došlo", zaključuje on gorko", piše Suedwest Presse.

Prije 25 godina u BiH je počeo najbrutalniji od ratova tokom raspada Jugoslavije 90-ih godina. U duboko podijeljeno zemlji još uvijek vlada nejedinstvo, piše Salzburger Zeitung.

A kad' je ono počeo rat?

„Bosanski Srbi, koji čine skoro trećinu stanovništva u zemlji, 02. mart smatraju zvaničnim početkom rata. Tog dana je u Sarajevu napadnuta svadbena povorka od strane jednog Bošnjaka. Pri tome je ubijen svat. Dan nakon toga su Srbi postavili prve blokade u gradu.

Kratko prije napada 01. marta više od 99 posto učesnika referenduma glasalo je za nezavisnost. Bosanski Srbi su bojkotirali referendum. Izlaznost na referendumu je iznosila 63 posto.

Za Bošnjake, koji predstavljaju većinsko stanovništvo, i Hrvate sa dobrih 15 posto, početak (građanskog) rata predstavlja jedan drugi događaj: Na velikim mirovnim demonstracijama, na kojima se 05. aprila u Sarajevu okupilo dobrih 40 000 ljudi, nepoznate osobe – vjerojatno pripadnici srpskih paravojnih formacija – su usmrtile pet osoba. Bošnjaci i Hrvati smatraju da su to prve ratne žrtve", piše Salzburger Nachrichten.      

„Odvajanje Republike Srpske, koje propagira predsjednik tog entiteta Milorad Dodik stalno dovodi do negodovanja širom zemlje. BiH se vrlo sporo kreće u pravcu prijema u EU. 2008. godine je potpisan Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju sa EU. Na snagu je stupio tek u junu 2015. godine nakon što su se vodeći bh. političari obavezali na provođenje reformi. Prilikom nedavne posjete Sarajevu povjerenik EU za proširenje Johannes Hahn je govorio o „pozitivnim rezultatima", ali građani od toga ne osjećaju skoro ništa.

Mostar je i dalje podijeljeni grad. Ni obnova Starog mosta, srušenog 1993. godine, nije uspjela prevazići nevidljive linije podjele između Bošnjaka, koji žive na istoku, i Hrvata na Zapadu", piše Salzburger Nachrichten.