Birokratija koči njemačke investicije u BiH

„Ko se jednom napije vode sa Baščaršije, uvijek se na nju vraća”. Ova poslovica bi se mogla primijeniti i na njemačke privrednike koji su aktivni u BiH. “Većina ih je zadovoljna ostvarenim poslovnim rezultatima”, kaže Anja Quiring iz Odbora za istok u Udruženju njemačkih privrednika. “U periodu od 2012. do 2013. ostvarili smo rast trgovinskog prometa između Njemačke i BiH za 4 odsto. Sa 1,3 milijarde eura takvog prometa Njemačka je najvažniji vanjskotrgovinski partner BiH.”

Quiring kaže da BiH ima velike potencijale u branšama poput autoindustrije, odnosno isporuke dijelova za automobile, drvne i metaloprerađivačke industrije, ali i da postoje mogućnosti za razvoj usluga u informatičkoj branši.

Kompleksna struktura vlasti zbunjuje poslovne Nijemce

“Četrnaest različitih vlada, svaka sa svojim propisima, sigurno su najveća prepreka većim investicijama njemačkih biznismena”, kaže Alexander Märdian, šef Delegacije njemačke privrede u BiH. Glomazan i neefikasan birokratski aparat je ono što predstavlja najveći problem.

“Kada želite da pokrenete firmu, ili je već imate u BiH, onda se nadležnosti za tu firmu protežu od lokalnih, preko kantonalnih i entitetskih pa do državnih vlasti. Često se ne zna ko je za šta zadužen, ili se nadležnosti preklapaju. Pri svemu tome, BiH uopšte nema loše zakone, jedino uopšte nije definisano ko je zadužen da sprovodi pojedine odredbe iz njih.”

Njemačkim firmama u BiH potrebna je gomila raznih dozvola, ali one nemaju partnera u vlasti kojem bi mogle da se obrate, nema nikoga ko može da ih uputi. Stoga je vrlo važno da investitori dobro razmisle o tome gdje žele da podignu fabriku. Postoje opštine koje su izuzetno susretljive prema investitorima.

“Opštine Tešanj, Teslić, Žepče, pa i Kakanj, Čitluk, Laktaši i Banjaluka – sve su to područja gdje lokalne vlasti ulažu velike napore da se investitorima nađu pri ruci i pomažu im u borbi kroz birokratske prepreke”, kaže Märdian: „Lokalne zajednice su vrlo kooperativne. Načelnici opština imaju mnogo veću odgovornost prema narodu. Više strukture vlasti kao da su potpuno odvojene od običnog života.”

“Od vrata do vrata”

Kroz birokratsku šumu morao je da se probija i Horst Eisenacher, menadžer firme Veritas AG koja proizvodi dijelove za automobile. Kada je 2010. njegova firma odlučila da prebaci dio proizvodnje iz Mađarske u BiH, prvi problemi su nastali već kada je pokuša da dobije dozvolu boravka. “Srećom sam imao poznanicu koja je radila za Bundeswehr i imala je iskustva u tome. Ona me onda vodila “od vrata do vrata” dok nisam dobio dozvolu.”

Šest mjeseci kasnije, firma još uvijek nije dobila sve potrebne papire, a njegova dozvola boravka i rada u BiH je istekla. “Očekivao sam, kao u Njemačkoj, da mi jednostavno produže postojeću dozvolu, pa imaju cijeli moj dosije. Međutim morao sam ponovo da prolazim cijelu proceduru ispočetka, kao da me vide prvi put.”

Njemački privrednici s kojima smo razgovarali stoga preporučuju angažovanje lokalne advokatske kancelarije ili pronalazak poslovnog partnera unutar BiH. Oni mnogo bolje poznaju procedure i mogu da budu od velike pomoći.

Gdje smo mi, a gdje je Kina?

Prema rezultatima nekih istraživanja u Njemačkoj, skoro svaki peti biznismen koji je otvorio pogon u Kini razmišlja da se povuče. Plate radnika su i tamo porasle, troškovi transporta također, a mnogi biznismeni se žale na “nelojalnost radnika”. Da li je to šansa za BiH?

“Kada smo se odlučili da prebacimo proizvodnju u BiH, znali smo da region Sarajeva ima tradiciju u proizvodnji autodijelova za VW. Znali smo i da tamo ima dosta nezaposlenih. Poslije se ispostavilo da su ti ljudi već bili odlično obučeni za rad”, prenosi Eisenacher. Veritas AG danas u Rajlovcu kod Sarajeva zapošljava 150 radnika. Planirano je proširenje proizvodnje, uvođenje novih proizvodnih linija i zapošljavanje novih ljudi.

Gdje je ta, da prostiš, Bosna, rekti...

Ipak, šta je sa investitorima koji ne znaju za tradicionalno jake branše u BiH? “Trenutno je tako da je čista slučajnost kada neki njemački investitor odluči da dođe u BiH”, kaže Alexander Märdian.

„BiH jedva da se reklamira u inostranstvu kao mjesto za investicije. Postoje državne agencije za strana ulaganja, postoji Vanjskotrgovačka komora. Međutim svi oni imaju previše zaposlenih koji premalo mogu da se bave svojim poslom jer nemaju sredstava. To je problem koji mora da se riješi na državnom nivou. BiH nema koherentnu privrednu politiku, ni na državnom, ni na entitetskom, pa ni na kantonalnom nivou.”

Vlasti moraju da se pozabave privredom

BiH danas stoji u žestokoj konkurenciji za privlačenje stranih investitora, ne samo sa manje razvijenim članicama EU, poput Bugarske, Rumunije, pa i Hrvatske, nego i sa drugim zemljama u regionu. Anja Quiring ističe da investitori mogu da biraju i da mnogo toga zavisi od stava vlasti prema njima: “Oni kažu: Zašto bih išao u zemlju gdje političari nisu u stanju da donesu bilo kakvu odluku? Za početak, BiH mora dobiti efikasne vlasti.”

I pored svih problema s birokratijom, pa i sa korupcijom, njemački privrednici koji su već aktivni u BiH su uglavnom zadovoljni. Prema jednom istraživanju Delegacije njemačke privrede 75% poduzetnika koji su investirali u tu zemlju, ponovo bi to učinilo.

Trenutno je u BiH aktivno nešto više od 150 njemačkih firmi. Potvrđuje se pravilo da jedan investitor privlači druge. “Naši poslovni partneri u Njemačkoj su se raspitivali kakva su naša iskustva”, kaže Horst Eisenacher: “Kada smo im govorili o našem poslovnom uspjehu i oni su odlučili da pokušaju organizovati proizvodnju u Rajlovcu. Konkretno, radi se o jednoj firmi koja se bavi montažom elektrouređaja.”