BND se oteo kontroli

Zbog otkrića Edwarda Snowdena o globalnoj špijunaži National Security Agency (NSA) na loš glas je došao Bundesnachrichtendienst (BND). Nijemci su pomagali Amerikancima u špijunaži strateških ciljeva, a da pritom nisu puno razmišljali o ispravnosti svojih postupaka. Zato je Bundestag u proljeće 2014. utemeljio jedno istražno povjerenstvo. Tada nitko nije slutio kakvu će lavinu izazvati uporni zastupnici sa svojim pitanjima. Valjda ni oni sami. Parlamentarci su se brzo morali naviknuti na svjedoke s velikim rupama u pamćenju, ali i na saveznu vladu koja nije bila zainteresirana za sveobuhvatnim razjašnjavanjem slučaja.

Dno je dosegnuto nakon što je postalo jasno da je i BND špijunirao prijateljske zemlje uz pomoć takozvanih „selektora“, ključnih pojmova, broja telefona, e-mail adrese i sličnih podataka. To je do sada bila specijalnost NSA-a. BND je, činilo se, igrao samo ulogu poslušnog asistenta. Ta procjena vrijedi i dalje, ali u svjetlu novih spoznaja dobiva sasvim novu dimenziju. Tko bi sad još htio sumnjati u to da je BND “selektiranje” po nalogu NSA-a smatrao i neslužbenim programom izobrazbe svojih ljudi? Na koncu Amerikanci raspolažu puno boljom tehnikom, od koje su i Nijemci profitirali. Trening-metoda koja može biti itekako korisna…

Merkel je bijesna – stvarno?

Ova afera bogata apsurdnostima i besramnostima već odavno je „probila“ sve okvire. Već su prošle dvije godina otkako je tadašnji šef Ureda kancelarke Merkel i koordinator tajnih službi, Ronald Pofalla, aferu proglasio „okončanom“ – neposredno uoči izbora za Bundestag. Više nego prerano, kako se kasnije pokazalo. Moglo se naslutiti da tu ima još „bombi“ kada se na naslovnicama našla priča oko mobitela Angele Merkel koji je prisluškivao NSA. Njezin bijes („Špijuniranje među prijateljima, to uopće ne ide!“) pod dojmom aktualnog BND-skandala daje povod za postavljanje novih pitanja. Je li Merkel tada samo glumila ljutnju? Ili se BND, za čiji je nadzor izravno nadležan Ured kancelarke, više-manje oteo kontroli?

U prilog ovoj prvoj tezi valja podsjetiti na neobično dugu šutnju šefice vlade u ranoj fazi NSA/BND-afere. Merkel je javno kritizirala najbližeg saveznika tek nakon što je i sama osobno bila pogođena. Masovno špijuniranje njemačkih ciljeva za nju nije bio razlog izricanja jasnih riječi negodovanja. Ako je njezin bijes i bio iskren, onda se nameće još jedna pretpostavka: savezna kancelarka u najboljem slučaju zna samo otprilike čime se bavi njezina inozemna tajna služba.

Od kad je znao Ured kancelarke?

Sad se može dodati kako je za detaljna pitanja u vezi rada tajnih službi nadležan njezin šef Ureda Peter Altmaier i državni tajnik Klaus-Dieter Fritsche. Očito obojici nije pošlo za rukom da discipliniraju BND. Ili zbog čega je Parlamentarni odbor za kontrolu rada tajnih službi (PKGr) tek u srijedu saznao za korištenje selektora u nadzoru prijateljskih država? Ako je Ured kancelarke već ranije bio upućen u to, to bi bio skandal. Jer po Zakonu o BND-u, vlada mora odmah (bez odlaganja) informirati PKGr o relevantnim aktivnostima tajne službe.

S koje god strane promatrali ovaj slučaj, naziru se samo bezdani. PKGr sada želi utemeljiti i jedan Task Force. Možemo se pribojavati da će i ta mjera biti bez posljedica. Tako je nažalost bilo nakon svakog skandala s tajnim službama. Savezna vlada bi trebala konačno „počistiti“ stol. Ali to se i ne može očekivati. Vlada se opirala već i kada su zastupnici i članovi Istražnog povjerenstva za NSA trebali dobiti uvid u liste američkih selektora. Sigurno neće biti spremna sada dati na uvid liste BND-a.

Možda malo više poštovanja za BND

Nažalost puno toga govori u prilog tezi da će vlada nastaviti priznavati samo ono što se više ne može skrivati. Tako se ne stječe povjerenje u rad tajnih službi. To je šteta i zbog toga što tako pati poštovanje prema BND-u zbog vrijednog rada te službe, pogotovo oko obrane od terora. BND je, usprkos svim slabostima i manjkavostima, zaslužio više poštovanja – teoretski. Praktično će ga dobiti tek onda kad konačno okonča praksu često nepotrebnog potajnog rada, ili od strane BND-a, ili od strane savezne vlade, ili od strane njih oboje zajedno. Jer možda čak ni uključene strane ne znaju ni same točno što je i tko znao o aferi NSA/BND. I to bi bio zabrinjavajući nalaz.