Bombom na izbjeglički dom

U noći s četvrtka na petak bačena je ručna bomba na izbjeglički smještaj u mjestašcu Filingen-Šveningen nadomak granice sa Švajcarskom. Bomba je ubačena preko ograde ka kontejneru u kojem su bila trojica pripadnika službe obezbjeđenja. Iako je osigurač bio izvađen, bomba nije eksplodirala. Za sada nije poznato da li je eksplozivna naprava bila ispravna. Policija još nije pronašla počinioce, a za sada nije jasno da li su cilj napada (ili zastrašivanja) bile izbjeglice ili obezbjeđenje. Pojedini političari poput Borisa Pistorijusa (SPD) nazvali su ubacivanje ručne bombe činom terorizma.

Napad se odigrao noć nakon što je objavljen izvještaj Saveznog ureda za kriminalistiku prema kojem je prošle godine bilo čak 1.005 napada na izbjegličke domove u Njemačkoj – pet puta više nego 2014. Od toga broja je 901 napad klasifikovan kao akt desničarskog nasilja. Većinom su u pitanju oštećenja imovine, a slijede propagandna djela (recimo žvrljanje kukastih krstova ili nacističkih parola po fasadama izbjegličkih domova) i nasilna djela. Podmetnuta su 92 požara, u nekoliko slučajeva je pravo čudo što niko nije stradao.

Sve to skupa – napad bombom i porazna statistika – bilo je povod za njemačke regionalne i nadregionalne listove da objave komentare čiji pregled donosimo. Mitelbajeriše cajtung (Regensburg) piše: „Onaj ko na izbjeglički dom baci ubojitu ručnu bombu nije tek zabludjeli desničarski glupander, notorni ksenofob ili recimo protivnik kancelarkine naivne politike u izbjegličkoj krizi. Ne, to je kriminalac, potencijalni ubica.“ Slično piše Zidvest prese (Ulm): „Ko baca ručne bombe, taj ne želi da spali zgradu. Taj želi da ubije. Napad iz Filingen-Šveningena pokazuje da imamo posla s novim, perfidnim oblikom desnog terora koji je usmjeren protiv najslabijih među slabima. Taj teror ne preza ni od čega.“

O „novom stupnju eskalacije“ piše i Ajzenaher prese. „Upotreba ratnog oružja u sukobu koji bi trebalo da se vodi samo argumentima predstavlja vrhunac dugog niza napada na izbjegličke smještaje. Prvo je stradala kultura debate, onda su gorjeli domovi, a sada je u igri i ubojito oružje. Šta je sljedeće? (...) Koliko se zapravo bijesa nataložilo? Napadnuti su većinom ljudi koji su došli tražeći utočište!“

Minhenski Zidojče cajtung se bavi profilom počinilaca: „Napadi na izbjegličke domove nisu nadregionalno planirani, kažu kriminolozi. Napadači većinom dolaze iz komšiluka, iz građanstva. Često se, tvrde dalje kriminolozi, radi o počiniocima koji do sada nisu poznati policiji kao ekstremni desničari. Nevjerovatan je broj ovakvih nedjela: prošle godine se taj broj upetostručio. Premalo napada je razjašnjeno. Previše počinilaca je nekažnjeno i vjerovatno misli kako su svojim nedjelom, eto, samo htjeli da pošalju poruku. Poruku da država mora da zaustavi dolazak izbjeglica. Izgleda da počinioci sebi uzimaju za pravo na nekakvu nužnu odbranu, da se iz nužde dižu iznad zakona. To je veoma opasno“, piše list.

U Ludvigsburger krajscajtungu smatraju da su za napade odgovorni i oni koji iniciraju stalna okupljanja Pegide ili mitinge Alternative za Njemačku, stranke koja prema anketama može da računa sa desetak odsto podrške. Tu se, piše list, okuplja mali, ali sve radikalniji dio društva. „Oni u međuvremenu javno skandiraju ono što se do sada šaputalo. Preplavljuju internet odvratnim parolama raspiruju mržnju prema političarima i strancima, prijete i ocrnjuju svakoga ko se zalaže za toleranciju i smatra da Njemačka treba da primi ljude koji bježe od rata i terora. Pegida i dijelovi Alternative predstavljaju podijum za izopštavanje, mržnju i nacionalističku baštinu. Time ideološki pripremaju teren za podmetanje požara i napade na strance.“

Badiše nojeste nahrihten (Karlsrue) se nada da će bacanje bombe makar konačno otrijezniti one koji vode retoričku hajku protiv izbjeglica. „Dosta je ulja već doliveno na vatru, sada treba da dođe kraj raspirivanju mržnje, klevetanju i ocrnjivanju izbjeglica. Ili možda treba da bude mrtvih prije nego što se ponovo uključi zdrav razum? Njemačkoj ne trebaju ekstremisti već pametne debate o tome kako Evropa može da nadvlada probleme koje donosi globalizacija. Traži se demokratski pluralizam mišljenja, a ne kriminalne zablude.“