Borac Azovskog puka: "Ili zatočeništvo ili smrt"

U noći 24. februara gledao je film sa prijateljem. Ali u 5 sati ujutro ih je probudio drug: "Momci, spremajte se, rat je!" 21-godišnji Bohdan, zvani „Budimpešta”, borac je desnoradikalnog ukrajinskog puka Azov. Kaže da u početku nije želio da vjeruje, ali dobio je gomilu poruka na mobilnom telefonu koje su govorile o raketnim napadima na Kijev, Harkov, Žitomir i druge gradove. Muškarci su odmah poslati u Mariupolj, lučki grad na Azovskom moru gdje se nalazi velika Azovska čeličana.

- pročitajte još:„Branioci Marijupolja“ pred vojnim sudom?

Reporterka DW-a se sastala sa Bohdanom 1. septembra u Kijevu. Intervju je organizovala pres služba Azova. Bohdan vjeruje da je komunikacija sa javnošću jedna od rijetkih stvari koje može da uradi da pomogne svojim drugovima koji su još u ruskom zarobljeništvu. Bohdanove izjave DW nije mogao da provjeri iz nezavisnih izvora. On sam je pušten 29. juna. Bila je to najveća razmjena između Rusije i Ukrajine od početka rata. U Ukrajinu su se vratila 144 zatvorenika, uključujući 95 branilaca čeličane i 43 borca Azovskog puka.

Na intervju, Bohdan se pojavio u crnoj majici sa simbolom poznatim kao „crno sunce“ – koristili su ga nacisti u Njemačkoj 1930-ih. Ranije je simbol bio dio zvaničnog amblema Azovskog puka, ali je kasnije bez navođenja razloga uklonjen sa logotipa. Puk opravdava svoju upotrebu navodeći da je „crno sunce“ drevni ukrajinski simbol koji predstavlja uništavanje starog i obnavljanje novog. Majicu mu je poklonila bliska osoba, kaže Bohdan.

Bohdan je odrastao u Harkovu i govori ruski. Visok čovjek tamne kose i smeđih očiju nosi štaku nakon teške povrede kuka. Prošle godine se pridružio Azovskom puku i proveo zimu u kampu za obuku u blizini Mariupolja. Svi njegovi prijatelji su otišli ​​tamo. Njegova majka je podržala takvu odluku, dok se baka oštro protivila.

Azovski puk je dio Nacionalne garde i stoga je podređen ukrajinskom Ministarstvu unutrašnjih poslova. Borci se smatraju dobro obučenim, ali je i jedinica kontroverzna jer se sastoji od nacionalista i desničarskih ekstremista. Ovo Rusija koristi, između ostalog, kao izgovor za rat protiv Ukrajine.

Nada za oslobođenje

Od 7. marta, kaže Bohdan, počele su ulične borbe u Mariupolju, a 10. marta grad je bio opkoljen. Sa svakim danom bllijedila je vjera da se mariupoljski garnizon može sam odbraniti. Međutim, kancelarija ukrajinskog predsjednika uvjerila je stanovništvo i borce Azova da će probiti ruski obruč oko Mariupolja.

„U aprilu, ne mogu da se sjetim tačno dana, rekli su da će operacija početi u 4 sata ujutru“, kaže Bohdan. Ali, nakon što se deset dana ništa nije desilo, Bohdan to više nije očekivao, tim prije što kolone sa ukrajinskom opremom više nisu mogle da stignu do grada. Tada je Bohdan shvatio da će ili biti zarobljen ili će umrijeti. „Znao sam da nećemo dugo izdržati“, rekao je mladić.

U bunkeru Azovske čeličane

Tokom borbi u Mariupolju, Bohdan je ranjen u glavu gelerima, nakon čega su ga drugovi odveli u bunker Čeličane Azov, gdje će se uskoro skloniti svi branioci Mariupolja. "Snabdijevanje hranom je bilo kritično. Bila je šolja kaše dnevno, a ponekad i samo pola, plus malo parče slanine", kaže Bohdan.

Kada su ruske trupe bacile bombu na bunker, prostorija u kojoj su ležali Bohdan i drugi ranjenici je zatrpana. On je jedini uspio da se spase, ali je zadobio još povreda. Svi ostali ranjenici su tu poginuli. Zbog toga je sve više boraca u bunkeru govorilo da žele da se predaju, kaže Bohdan. On sam u početku nije želio da ide u zarobljeništvo. „Mislili su da nema drugog izlaza, ili otići u zarobljeništvo ili umrijeti, što nisu htjeli“, prisjeća se on. Na kraju, Bohdanu nije preostalo ništa drugo nego da im se pridruži.

Sredinom aprila 2022, nakon što su ruske snage i proruski separatisti zauzeli velike dijelove grada Mariupolja, preostali ukrajinski branioci, zajedno sa civilima i stranim borcima, povukli su se u bunkere čeličane. Procjenjivalo se da je tu bilo oko 3.500 ljudi. Oko 500 žena i djece evakuisano je početkom maja 2022. Zatim se tokom noći 16. na 17. maj predalo nekoliko stotina ukrajinskih branilaca, a 18. maja Rusija je izvijestila da se predalo još 700 branilaca.

Od Novoazovska do Donjecka

Bohdan se prisjeća da su ruske zastave i simboli bili svuda dok su ga na nosilima iznosili iz čeličane. Prvo su ga ruski okupatori odveli u Novoazovsk, grad u Donbasu, oko 50 kilometara istočno od Mariupolja. Tamo ga je pokupio Crveni krst, o čemu ne govori rado. Od njega su tražili kontakt podatke njegove porodice, što je on odbio. Bohdan pretpostavlja da su predstavnici ruske kancelarije bili zainteresovani za podatke. „Rekao sam da neću dati majčin  broj telefona, osim ako je ne budem mogao sam nazvati“, rekao je Bohdan. Poslije toga više nikada nije vidio te navodne radnike Crvenog krsta. Bohdan je proveo jedan dan u Novoazovsku. Tamo su ga tretirali „normalno“: „Ruski vojnik mi je ubrizgao lijek protiv bolova. Bio je skroz okej“.

Onda je prebačen u bolnicu u Donjecku. Svi spratovi, osim jednog, bili su puni ranjenih ukrajinskih zarobljenika. Na posebnom spratu ležali su borci samoproglašene „Narodne Republike Donjeck“. U prostorijama u kojima je bila stacionirana ukrajinska vojska, vrata su morala biti otvorena. Često su ih pristalice „Donjecke Narodne Republike“ verbalno ponižavale: „Jedna medicinska sestra je počela da nam govori koliko smo loši i da već osam godina pati zbog bombi.“

Jednog dana kod njega su došli predstavnici ruske tajne službe FSB. „Htjeli su da znaju koliko opreme ima puk Azov i gdje se nalaze skladišta municije. Htjeli su da znaju i imena oficira“, kaže Bohdan i dodaje da je FSB želio da zna i zašto je on ubijao ruske vojnike. Bohdan je rekao: "Zato što ste u moju kuću došli sa oružjem. Ako vidim momka u čudnoj uniformi, onda naravno pucam." Dalje, predstavnik ruskih istražnih organa ispitivao ga je i želio da sazna da li mu se dopada „Bandera“- kontroverzni nacionalistički političar iz Drugog svjetskog rata.

Željno čekana razmjena

Bohdan je bio potišten što nije mogao da čuje ništa o svojoj porodici. Čuo je iz razgovora da je razmjena zarobljenika očigledno propala. Zato što su se Bohdanovi drugovi, koji su navodno odvedeni na razmjenu, vratili u bolnicu. Zarobljenicima je kasnije rečeno, priča dalje Bohdan, da se borci Azova više neće razmjenjivati. Tada je bio očajan.

Ali, jednog dana ranjenim ukrajinskim vojnicima, uključujući i Bohdana, rečeno je da spakuju svoje stvari. Došlo je do prave razmjene zarobljenika. „Nisam mogao da vjerujem“, prisjeća se Bohdan i kaže: „Došao sam u Zaporožje, vidio grad, ljude. Odmah su me stavili na nosila. Došlo mi je nekoliko ljekara i svi su mi pomagali.

Bohdan vjeruje da će se i njegovi drugovi uskoro vratiti kući. „Mnogi od njih su u Olenivki, kaže on. Ali, ne vjeruje ruskim spiskovima ranjenih i mrtvih. Borac Azova ističe da komanda ukrajinske vojske cijeni svakog pojedinca i čini sve da ubrza razmjenu. Što se tiče ratnih zarobljenika iz Rusije i pseudorepublika, njima je bolje u ukrajinskom zarobljeništvu nego kod kuće, kaže Bohdan: „Ovdje imaju više prava nego u svojoj zemlji“.

- pročitajte još:Supruge boraca pukovnije Azov nastoje spasiti svoje muževe

Poslije rehabilitacije, Ukrajinac želi da se vrati na front: „Moja je dužnost da branim svoju zemlju, njene interese i njen teritorijalni integritet.“

U ovaj članak je dodata klasifikacija Azovskog puka kao i pojašnjenja simbola na majici koju nosi Bohdan na naslovnoj fotografiji.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu