Borba za razvoj "sela na kraju svijeta"

„Mi već godinama tokom putovanja na odmor u BiH uvijek svratimo na neko seosko imanje u brdima oko Salzburga ili u neko mjesto u Sloveniji. I ono što tamo vidimo je potpuno isto kao u Smolju. Sama sebi kažem, pa ti sve ovo imaš u svom selu”, opisuje Amira Đember poduzetnica iz Düsseldorfa svoj doživljaj na putovanju u goraždansko selo Smolj.

No, uporedba s austrijskim ruralnim krajolicima postaje neodrživa na samo tri kilometra od seoskog imanja njene porodice, smještenog na oko 1.000 metara nadmorske visine i oko 20 kilometara udaljenog od Goražda.

Put koji vodi do sela toliko je izlokan da se Amira, njeni roditelji i mnogi koji tu dolaze godinama ne usuđuju sa autom uputiti do svojih kuća i imanja, već ta tri kilometra puta prevaljuju ili pješke ili ih neko od mještana u svojim terencima prevozi do kuća.

„Te rupe na putu koji je iskopan na brdovitom šumskom predjelu su strašne zbog toga što velike količine oborinske vode uništavaju put. A u selu žive dvije porodice farmera koji spadaju u najveće stočare u Bosansko-podrinjskom kantonu: jedan posjeduje oko 400 ovaca, a drugi 100-tinjak koza. Oni, kao i još nekoliko mještana tu borave tokom cijele godine i njima je najteže, jer mi dolazimo samo tokom odmora", kaže Amira.

Problem sa putem do Smolja nije ništa novo. Taj kraj je, pojašnjava ona, desetljećima upravo zbog toga bio odcijepljen od ostatka svijeta. Djeca iz sela su morala  dva sata pješačiti do škole, bolesnici su u ambulante i bolnice prebacivani na konjima… i sve zbog tih nekoliko kilometara puta. Zbog toga je većina mještana napustila rodni kraj. Njeni roditelji su, recimo, kao i još desetak mještana još 70-tih godina prošlog stoljeća otišli na rad u Njemačku, ostali su se iseljavali u Goražde, Sarajevo i druge urbane sredine.

Ideja o osnivanju Udruženja građana „Zmajevac"

No, kada se pređu ta tri kilometra, kako kaže Amira, ponovo su oči, ali i duša puni ljepote, netaknute prirode i mira za koju se u Austriji i Sloveniji moraju izdvojiti nemala sredstva: "A mi to sve to imamo tu pred nosom. Samo ga trebamo iskoristiti.”     

"Ja sam u jednom trenutku shvatila da samo u Njemačkoj ima oko 30-ak porodica zainteresovanih za popravak puta. I svi oni mi kažu dabi htjeli tamo imati neku vikendicu, ali niko ništa ne poduzima dok se taj put ne napravi. Potom sam se grupom mještana sastala s gradonačelnikom Goražda i on mi je dao ideju da osnujemo udruženje građana i prikupimo sredstva i obećao da će nam lokalna zajednica pomoći da izgradimo put. U oktobru prošle godine smo osnovali Udruženje za promociju ruralnog razvoja i turizma „Zmajevac" i do sada smo prikupili oko 56.000 maraka.”

"Novac koji je sakupljen, nažalost, neće biti dovoljan, ali smo pokrenuli procedure da nam lokalne i kantonalne vlasti izađu u susret. Očekujem da će gradska uprava i Vlada BPK-a imati sluha za to, jer ovdje imamo grupu ljudi koji žele da pomognu svom mjestu. Smatram da se mora pomoći ovom selu”, kaže Edin Tanjo, predsjednik Savjeta Mjesne zajednice Berič i član Gradskog vijeća Goražde. 

Pomoć seoskoj školi

Tipična nerazvijenost ruralnih sredina u BiH ne pogađa Smolj i okolinu samo kada je u pitanju putna komunikacija, ona je primjetna i u obrazovnim ustanovama. Tako, recimo u područnoj osmogodišnjoj osnovnoj školi u Beriču, koju pohađaju 23 učenice i učenika, skoro da i nema informatičke opreme.

„Danas se bez stranih jezika i bez informatičke pismenosti ne može aplicirati ni za jedan posao i djeca moraju imati bar elementarna znanja u tim predmetima. Mi imamo kvalitetetan nastavni kadar, ali mali broj kompjutera", kaže Edin Tanjo.

U namjeri da se takav nezavidan položaj učenika iz MZ Berič, u kojoj živi oko 570 stanovnika, popravi, Amira Đember se obratila njemačkom udruženju "Aktion-Leben und Lernen in Bosnien" i preko njih uspjela osigurati donacije računara: 30 za Osnovnu školu „Fahrudin Fahro Baščelija" u Goraždu i 10 za školu u Beriču. Članovi ovog udruženja će u maju uručiti donacije goraždanskim osnovcima.

„Ja kao predsjednik MZ smatram da je svaki vid pomoći izuzetna stvar i zahvalan sam na svemu tome. Nakon realizacije te pomoći, situacija će se umnogome promijeniti i mi nakon toga planiramo organizovati informatičke kurseve za školsku djecu", kaže Tanjo.

 Vrijedni stočari ne odustaju

Priča o višedecenijskoj izolaciji sela Smolj se nažalost ne može tako brzo riješiti, jer je put u nadležnosti gradskih vlasti. Zbog toga prvenstveno ispaštaju dvije porodice stočara koji su došli do tačke da ne znaju kako dalje, jer je skoro nemoguća misija doći do njihovih imanja.

 „Apsolutno je neprihvatljivo da BiH i Goražde dozvole da oni koji se ubrajaju u najveće stočare u tom kraju zbog loše infrastrukture ne mogu sami sebi privređivati, iako BiH svoju šansu vidi u proizvodnji zdrave hrane", smatra Amira.

To posebno teško pada mladima, poput Nejre Ramović, koja cijelu godinu provodi u Smolju. Ona se, nakon sticanja zvanja kozmetičarske tehničarke, vratila iz Sarajeva kako bi pomogla roditeljima koji se bave uzgojem ovaca. 

„Ja bih voljela da se ova tradicija nastavi, jer je ovo jako lijep posao za one koji ga vole. Na selu jednostavno imaš slobodu, imaš i obaveze, ali nema stresa. Ja volim životinje i uživam u svemu ovome. A i što se zarade tiče, ovdje se može puno više zaraditi i uštedjeti nego radeći neki posao u gradu. Ali, ako ne dobijemo put, pitanje je koliko ćemo dugo moći izdržati", kaže Nejra.

Nastavak borbe za put do sela

Za članove Udruženja gađana „Zmajevac" izradnja puta predstavlja i preduslov za razvoj turističkih potencijala Smolja i okolnih sela. Tada bi ovo "selo na kraju svijeta" imalo šansu da se razvije u destinaciju poput onih u Austriji i Sloveniji: „Ne želimo odustati, jer će se izgradnjom tunela Hranjen, koji je samo sedam kilometara udaljen od Smolja, do Sarajeva moći stići za samo 45 minuta, čime će se stvoriti odlične šanse za dalji razvoj stočarstva, bolje uslove života i pokretanje turističkih programa, jer je cijeli taj kraj idealno mjesto za odmor i rekreaciju", kategorična je Amira.

I dio proteklih uskršnjih praznika porodica Đember je provela u BiH. I ovaj put su odmarali u Austriji, a po dolasku u Goražde su famozna tri kilometra puta uspjeli preći s autom. Naime, opštinske službe su u međuvremenu izvršile privremenu sanaciju puta, na kome će se nakon prvih većih padavina ponovo pojaviti rupe.

„Gradska Služba za urbanizam i prostorno uređenje je krajem marta napravila plan radova za izgradnju puta. To je prvi korak ka realizaciji našeg projekta. Očekujemo dalju podršku lokalnih i kantonalnih vlasti. Zahvalni smo svima koji su nas podržali i nadam se da će se još onih koji su voljni da pomognu priključiti našoj akciji", kaže optimistično Amira Đember.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu