"Imajte povjerenja u svoju zemlju"

Tradicionalni Božićni govor predsjednika ove godine je pod utiskom napada u Berlinu u kojem je dvanaest ljudi poginulo, i 53 dijelom teško povrijeđeno. 19. decembra, ubica, najvjerovatnije Anis Amri, kamionom je uleteo u masu ljudi koji su se okupili na Božićnom vašaru u centru glavnog grada. "Mnogo mrtvih i ranjenih u Berlinu, to nas je veoma uplašilo i uznemirilo", kaže Joahim Gauk. Ljudi su osjetili bijes i ljutnju, strah i nemoć.

To su osjećanja koja ne bi trebalo da nas potpuno obuzmu i još manje da se pretvore u mržnju i nasilje. Umjesto toga, sada moramo zbiti redove i braniti ljudskost, kaže Gauk u svojoj posljednjoj Božićnoj poruci kao predsjednik Njemačke.

Umjerena politička diskusija

Jasno se čita njegova briga od radikalizacije društva, prije svega u političkoj debati u vezi sa izbjeglicama. "Posebno u vremenima terorističkih napada, ne bi smjeli da produbimo jaz u našem društvu, ne bi smjeli  paušalno da sumnjičimo grupe ili okrivljujemo političare", kaže Gauk.

To ne znači da se treba odreći političke debate o uzrocima i posljedicama napada. U Njemačkoj mora biti debate o izbjegličkoj politici i bezbjednosti, ali umjereno i uz poštovanje političkih protivnika. Za Gauka, bivšeg evangelističkog pastora, to ima veze sa hrišćanskom porukom Božića. "Baš ovih dana bi trebalo da razmišljamo o tome šta čini Božić i šta je postalo dio naše kulture."

Zahvalnost mnogima

Predsjednik je pozvao građane da imaju "povjerenja u svoju zemlji" i da urade sve što je moguće da bi društvo ostalo "mjesto solidarnog zajedništva" i to "čak i danas, kada se ono hvata u koštac sa neriješenim problemima". On time ne opisuje "snove", kaže Gauk, već govori o "realnosti". On je kao predsjednik stalno sretao ljude koji "svojim djelovanjem Njemačku čine prijatnijom za život, pouzdanom". To se događa na poslu, u slobodno vrijeme, u porodici ili prilikom dobrovoljnog angažmana.

Predsjednik Gauk je sa zahvalnošću posebno pomenuo medicinske sestre, njegovatelje, vaspitačice, prosvjetne radnike, vojnike i policajce, ali i "angažovane sindikalce i odgovorne preduzetnike, socijalne radnike i sve one koji se brinu da u društvu vlada red." Zahvalnost je upućena i "mnogim dobrovoljcima koji pomažu oko izbjeglica i pokazuju da se strano ne mora odbiti, da bi se sopstveno sačuvalo i živjelo". Društvo cijeni „pouzdani rad" ovih ljudi, posebno u nesigurnim vremenima: "Ne zato što čine nešto izuzetno, već zato što oni, nešto obično - rade izuzetno dobro."