Car Putin i njegov kafkijanski TV-Show
17. april 2015U Putinovoj Rusiji to u međuvremenu spada u dobru tradiciju: Jednom godišnje predsjednik u višesatnoj televizijskoj emisiji odgovara na pitanja koje mu postavljaju iz publike u studiju, potom telefonom, preko interenta, SMS-om ili direktnim televizijskim uključenjem. Na prvi pogled ova forma komunikacije sa pukom djeluje moderno i demokratski. Ipak pri bližem promatranju se pokazuje da ne razgovaraju građani sa svojim najvišim političkim predstavnikom, nego da vladar razgovara sa svojim podanicima.
Socijalni car
Šou je nemilosrdno orkestriran: Najprije predsjednik smije dati svoju procjenu socioekonomskog stanja. Osnovni smisao: Vremena nisu jednostavna, ali, rekao je Putin, imamo sve pod kontrolom. Onda bivši, tržišno orijentirani ruski ministar financija Aleksej Kudri, koristeći pametne, ali oprezno iznesene argumente, smije ukazati na deficite u ruskoj ekonomskoj politici. Ovoj kritici Putin je vješto parirao time da Kudrin navodno zahtijeva velike rezove u socijalnom sistemu i da ima premalo srca za ljude.
No to da Putin ima suosjećanja je u satima, koji su uslijedili, neprestano pokazivano: Jer Putin je svima obećao podršku: zemljoradnicima, radnicima u zrakoplovnoj industriji, građevinskim radnicima na kosmodromu, veteranima, budućim penzionerima, bolesnicma, turistima na Krimu i brojnim drugima. To da političari svojim biračima obećavaju mnogo toga je i u zapadnim državama jedna veoma uvježbana praksa.
Ipak u ovoj komunikaciji između onih koji vladaju i građana u Rusiji pokazuje se jedna posebnost ruskog političkog sistema: Ovdje ne govori samouvjereni glasač, koji od svog izbaranog predstavnika traži objašnjenje. Ovdje ruski podanik - kao ponizni molitelj - pokušava dobiti pomoć od brižnog cara. A Putin, koristeći paternističku retoriku, jamči poboljšanje.
Druge mogućnosti Rusi skoro i da nemaju: Demokratske institucije kao što su stranke, izbori i parlamenti su baš kao i pravni sistem samo još ljuska. S obzirom na njihove istinske zadatke - da provode interese građana u politici - ove institucije su izgubile svoju bit i izjednačene su sa izvršnom vlašću. U konačnici vlada predsjednik kao nacionalni vođa sa svemoćnom birokratijom. Televizijski nastup, u kojem su mu mogla biti postavljana pitanja, je time kafkijanska predstava, koja stvara iluziju o mogućnosti utjecaja čovjeka na politiku u Rusiji.
Putinova vjerodostojnost je poljuljana
Pitanje Ukrajine i odnos sa Zapadom su također u ovoj emisiji neprestano igrali ulogu. Nije bilo iznenađujuće da je Putin svoju dosadašnju vanjsku politiku u osnovi branio. Ako se pažljivije osluhne, iz Putinovih riječi bi se moglo zaključiti da on sada prema Ukrajini i Zapadu želi zauzeti mekši stav: On je tako negirao da Rusija posmatra Zapad kao neprijatelja. Naprotiv on je zauzeo stav da Kremlj zanima samo političko rješenje konflikta u Donbasu.
Ipak povjerenje u poštenje predsjednika Putina je u Ukrajini i na Zapadu uveliko poljuljano. Naposljetku Putin je čak govorio o tome da poštuje suverenitet Ukrajine i da neće pripojiti Krim. To da je unatoč brojnim izvještajima, fotografijama i video snimcima također ponovo osporio prisustvo ruskih vojnika u Ukrajini, ne poboljšava njegovu vjerodostojnost. Na Zapadu se Putin u međuvremenu procjenjuje samo na osnovu njegovih djela. I Rusi bi to trebali činiti, kada je riječ o njegovim obećanjima koja se tiču socijalnog stanja.