Da li je 'njemački strah' ponovo tu!

DW: Nije to bilo tako davno kada smo bili zadovoljan narod bez velikih društvenih tenzija. Mir je bio naš zaštitni znak. No, sada je drugačije, zašto?

Thomas Petersen: Ne znam baš da li je mir uvijek bio naš zaštitni znak. Ustvari je naš zaštitni znak bio nemir, tako da je zapravo bilo neobično da su Nijemci posljednjih godina imali mir. Razlog zašto nemamo mir koji je do prije godinu dana bio tu leži sigurno u talasu useljavanja. Ljudi su enormno zabrinuti u pogledu ogromnog broja izbjeglica koje dolaze u zemlju i zbog tog strahuju da bi pouzdan, siguran svijet u kojem su do juče živjeli mogao da postane nesiguran.

Obuzima li nas ponovo 'germanski strah' (fenomen tipičnog njemačkog osjećaja paralisanosti prim. red.)? Ovaj termin nije slučajno u međunarodnom opticaju. Reagujemo li zaista tako užasno na promjene?

Ranije bih odgovorio potvrdno. Međutim, uvjeren sam da to u međuvremenu nije više tako. Narod je uplašen i nesiguran, ali ništa više nego i drugi. Ne vjerujem, da slična situacija u Francuskoj ili Velikoj Britaniji, ne bi izazvala slične brige.

Šta je to što najviše uznemirava Nijemce kada je riječ o prijemu izbjeglica?

Ukupno gledano to je kao kada primjetite da stub na koji ste do tog momenta bili naslonjeni, odjednom nije više tu. To je uopšteni strah od nesigurnosti. Ne vjerujem da je to moguće konkretizovati. To je rijedak osjećaj kada s nesigurnošću gledate u budućnost jer su Vam se nade izjalovile, jer čovjek strahuje da situacija više uopšte nije predvidljiva.

Je li to strah od terora ili pretjerane brige o porastu kriminaliteta?

Ima tu nečeg zajedničkog. Naravno da ljudi u pogledu aktuelne situacije imaju takođe veliki strah od kriminaliteta i strah od terorističkih napada. Ali, to je uvijek tako nakon velikih događaja i tu nema ničeg neobičnog. Da danas preko 80 odsto ljudi kaže kako se boji od porasta krminaliteta svakako je eho posljednjih događaja u Kelnu (seksualnog napastvovanja žena prim. red.) za Novu godinu. Ali, to nije zaista tako. Iza toga se krije dezorijentacija koja ide i preko granica dnevne politike.

Je l' nas spopada upravo strah od budućnosti?

Mi smo izbezumljeni u sadašnjosti jer brinemo o budućnosti. Sa sadašnjošću je narod prilično zadovoljan. A to je upravo suštinski dio ovog fenomena. Ako biste sada ljude pitali da li i oni to tako vide, da se širom Njemačke dobro živi i da bi najbolje bilo da se ništa ne mijenja - oni bi mahom rekli - da. Brige ne znače da je sadašnja situacija nesavladiva, već brige znače da to u budućnosti ne bi mogla da bude.

Ko je u ovom trenutku prototip uplašenih Nijemaca?

Tendecija da se stvari održe na postojećem nivou je jača što je čovjek stariji. To je takođe razumljivo. Mladi su felksibilniji i još žele mnogo toga da postignu, a stariji bi najradije da zadrže postojeće. To je tipično za jedno društvo koje stari. Starije dobrostojeće društvo će uvijek više polagati na održavanje postignutih vrijednosti a sve manje na postizanje nečeg novog.

Poznato je da je strah loš savjetnik. Uplašeni se upravo zbijaju u redove AfD-a (desno orijetnisane stranke Alternativa za Njemačku prim. red.) Da li se sada u osnovi mijenja i partijski pejzaž?

To se još uvijek ne može kazati. Trenutno, naravno, od ovog profitira AfD. Da li će ova partija postati politička snaga na duže staze zavisi od toga da li će se uspješno prevladati izbjeglička kriza i krize u Evropi. Ako narod bude imao osjećaj da je vladi pošlo za rukom da stvari stavi pod kontrolu, onda bih mogao da zamislim da će broj pristalica te partije da opadne a onda dalje sve zavisi od samog AfD-a. Naprimjer, zavisiće od unutrašnjeg razvoja te partije. Mnogo je tu faktora u igri. No, jasno je da je za relativno jačanje AfD-a u ovom trenutku kriva aktuelna dnevna politika.

Dr Tomas Petersen je publicista i komunikolog na Institutu za istraživanje javnog mnjenja u Alenzbahu na Bodenskom jezeru. Autor je aktuelne Alenzbah studije o Nijemcima i njihovom strahu od promjene.