Da li su Rusi u Siriji efikasniji od Amerikanaca?

Steven Pifer se čudi izvještajima medija u Rusiji koji prenose da je u zračnim napadima protiv IS-a postignuto mnogo više nego što su Amerikanci učinili u proteklih godinu dana. Pifer, ekspert sa Brookings instituta u Vašingtonu, ukazuje da je samo mali broj zračnih udara ruskih snaga bio namijenjen pripadnicima takozvane Islamske države. Njegov kolega sa istog instituta Michael O'Hanlon ističe da ruske akcije protiv IS-a "imaju malo efekta". Ove napade se uspješnim može ocijeniti samo ako im je cilj bio da podrže sirijskog predsjednika Asada.

Još jedan ekspert iz Vašingtona, Stephen Blank iz organizacije American Foreign Policy Council, smatra da su spomenuti medijski izvještaji "tipično rusko busanje u prsa". On dodaje da je nemoguće da se "za samo nekoliko dana i sa nekoliko bombi postigne ono za šta su potrebni mjeseci".

Rakete sa ratnih brodova

Međunarodna koalicija koju predvode SAD već više od godinu dana izvodi napade protiv IS-a. Vašington tvrdi da se većina napada izvodi preko teritorije Iraka. Prema informacijama Pentagona, do kraja septembra je izvedeno više od 7000 zračnih napada, od toga je 4500 njih bilo namijenjeno ciljevima u Iraku.

Rusija je svoje napade, navodno protiv IS-a, počela krajem septembra. Do sada su oni bili ograničeni na teritoriju Sirije. Ipak, u internacionalnim i ruskim medijima se spekuliše o proširivanju ruskih operacija na teritoriju Iraka. Ministarstvo odbrane u Moskvi navodi da izvodi oko 20 zračnih napada dnevno, a prije nekoliko dana su po prvi put na ciljeve u Siriji ispaljene rakete sa ratnih brodova u Kaspijskom moru.

Različiti ciljevi Moskve i Vašingtona

Michael O' Hanlon vjeruje da Rusija u prvom redu želi da zaštiti sirijskog predsjednika Asada i svoju vojnu bazu u luci Tartus. Američki ekspert ne isključuje opciju da se Rusi u vojne operacije uključe i kopnenim trupama. Zapadni mediji prenose kako su pripreme za kopnenu akciju u toku, ali Moskva to demantuje.

Alexandra de Hoop Scheffer iz organizacije German Marshall Fund u Parizu misli da bi Putin u Siriju mogao poslati "dobrovoljce". To je već bio slučaj tokom ruske invazije na Krimu, u martu 2014. Ona kaže da bi povećanje prisustva ruske vojske u Siriji "omogućilo Moskvi da bolje definiše ciljeve za vojne udare, ali bi obezbjedilo i važnu taktičku prednost u odnosu na koaliciju koju predvode SAD".

Hans Georg Ehrhart sa hamburškog Instituta za istraživanje mira ukazuje na to da je još uvijek sporno koga to Rusija bombarduje u Siriji. Vlada u Moskvi tvrdi da djeluje protiv IS-a. Zapad tvrdi da su na meti napada bila i uporišta pobunjeničke Slobodne sirijske armije, što Rusija demantuje. Ehrhart je uvjeren kako Rusija radi na stabilizaciji Asadove vladavine u regionima u Siriji koje on još uvijek kontroliše, što nije cilj ostatka međunarodne zajednice.

"Neodlučni Obama omogućio akciju Putina"

Svojim izvješajima o uspjesima u Siriji Moskva želi da pokaže da su mogućnosti djelovanja američkih snaga ograničene, tvrdi Alexandra de Hoop Scheffer: "Umor zbog ratova i neodlučnost SAD-a su omogućili Putinu da se uključi u igru i da preuzme diplomatsku i vojnu inicijativu." S druge strane su ruske tvrdnje "djelomično pogrešne". To što Rusija bombarduje snage sirijske opozicije, koje su inače obučili američki specijalci, pokazuje da je koalicija koju predvode SAD imala vojnog uspjeha u okolini Damaska i na jugu Sirije.

Svi spomenuti eksperti koji su dali izjave za DW su jedinstveni u mišljenju da će rusko vojno prisustvo samo pogoršati stanje u regionu. "Koalicija koju vode SAD neće dozvoliti sebi da bude uvučena u indirektni rat protiv Rusije, niti da je djelovanje Moskve odvuče od cilja - borbe protiv IS-a", kaže De Hoop Scheffer. Ona je sigurna u to da će SAD pokušati da ostvare vojnu i političku saradnju sa Rusijom kako bi se izbjegla dodatna destabilizacija u regionu Bliskog istoka.

Michael O'Hanlon vjeruje da će ruska intevencija donijeti pogoršanje situacije ukoliko SAD ne smisle novu strategiju, a Stephen Blank misli da Rusija ima namjeru da dugoročno učvrsti svoju vojnu i političku poziciju na Bliskom istoku, baš kao što je to nekada činio i Sovjetski Savez.