Današnje bebe mogu doživjeti stotu

DW: Nijemci su sve stariji. Današnji prosjek životnog vijeka u Njemačkoj je sredina, pa čak i kraj sedamdeset godina starosti. Tek rođena djeca imaju dobre šanse da dožive stotu. Šta su uzroci tome?

Roland Rau: „Demografi su spoznali da taj fenomen postoji već 160, 170 godina. Ranije, unazad 120 godina, je 25 od 100 novorođenčadi umiralo. Danas umire troje ili četvero od hiljadu rođene djece.

Tako veliki napredak trebamo zahvaliti razvoju medicine. Posljednjih 30 godina smo svjedoci naglog smanjenja mortaliteta novorođenčadi uzrokovanog kardiovaskularnim oboljenjima. U međuvremenu se pacijenti mnogo brže oporavljaju od posljedica srčanog udara. Stentovi i bajpasi pacijentima pomažu da se brže oporave, a i liječenje akutnih simptoma je znatno uspješnije. Šanse za preživljavanje su mnogo veće.

Osim toga, zdravstvena prevencija je u velikoj mjeri uznapredovala i svakim danom stičemo nove spoznaje o rizičnim faktorima. Naši preci ništa nisu znali o holesterolu.

Za mene, kao ljubitelja fudbala, posebno je interesantan kardiovaskularni mortalitet i njegov porast za vrijeme značajnih fudbalskih zbivanja. Kod muškaraca u Njemačkoj se za vrijeme Svjetskog prvenstva 2006. godine taj broj utrostručio. I to je jedan od načina koji nam omogućava da više saznamo o uzročnicima srčanog udara ili kardiovaskularnih oboljenja.

DW: Šta je najvažnije za prosječan životni vijek? Koliko su važni geni, stil života i medicina?

Roland Rau: Teško je to reći. Postoje studije u kojima su analizirani različiti faktori i njihov uticaj na životni vijek. Pokazalo se da maksimalno jednu četvrtinu čine genetski faktori. Događaji iz ranog djetinjstva i nasljedne predispozicije čine drugu četvrtinu, a više od polovine određuje način života i napredak medicine.

DW:Na čemu su bazirane prognoze o trajanju životnog vijeka? Hoće li krivulje na grafičkm prikazima i dalje nastaviti sa rastom?

Roland Rau: Nema iluzija da će biti tako. Često me pitaju kakav uticaj na dužinu života imaju klimatske promjene i ekonomske krize. Moj odgovor je, nemaju nikakav uticaj! Postoje različite statističke metode, ali se u suštini radi o tome da trendove iz prošlosti treba ugraditi u budućnost.

DW:Znači li to da će ljudi, u slučaju da statistička krivulja nastavi rasti, živjeti beskrajno dugo?

Roland Rau: Neće ići tako daleko i ne mislim da mi možemo živjeti beskonačno dugo. Vidimo u zemljama sa visokim prosjekom životnog vijeka, kao što su Japan i Francuska, da se svakih deset godina prosječan vijek stanovnika produžava za dvije i po godine. To znači da se prosjek svake godine povećava za tri mjeseca, odnosno šest sati po danu.

DW:Znači li to da bi se trebali strpiti i što više odgađati vrijeme rođenja djeteta, ako želimo da naši potomci duže žive?

Roland Rau: (smijeh) Da, moglo bi se tako interpretirati, iako ja to nikada nisam posmatrao iz te perspektive.

DW:Ja sam nepušač, ne konzumiram skoro nikako alkohol i praktikujem sport. Šta bih još mogao uraditi kako ne bih živio 79 ili 82 godine, kao što ste predvidjeli, već 85 ili 90 godina?

Roland Rau: Nažalost, vi ne možete isključiti velike riziko faktore, jer je činjenica da ste ljudsko biće. U svim zemljama žene u prosjeku žive duže od muškaraca. Recimo, zimi bi se trebali toplije odjevati, jer je poznato da je u zimskom periodu smrtnost veća za 20-30 procenata. To znači da se tada povećava rizik od smrtnosti uzrokovane oboljenjima disajnih puteva ili trombozom. Ja svojim studentima stalno govorim da će ako budu slušali preporuke svojih majki, kao što su savjeti da ne puše, ne piju, da se bave sportom, već sve uradili za svoje zdravlje. Sve ostalo zavisi od napretka medicine. I tu se relativno malo toga može lično uraditi.

(Roland Rau je profesor na Institutu za sociologiju i demografiju pri Univerzitetu u Rostoku)

Autor: Tobias Oelmaier / Faruk Šabanović

Odgovorni urednik: Azer Slanjankić