Demokratija u Turskoj je još uvijek živa
24. juni 2019
Ekrem Imamoglu iz opozicione stranke CHP dobio je znatno više glasova od svog protivnika iz AKP-a Binalija Yildirima. Više od devet procenata i odaziv koji je, u odnosu na 31. mart, bio još veći.
23. juni 2019. godine će bez ikakve sumnje ući u istorijske hronike Turske. Bilo je tačno 19 sati i 15 minuta po turskom vremenu, kada je na brojnim televizijskim kanalima neoficijelno potvrđeno ko je pobjedio na ponovljenim izborima u Istanbulu. Još na prvim izborima održanim 31. marta Imamoglu je imao preko 13.000 glasova prednosti nad bivšim premijerom Yildirimom. No, on je sada povećao svoje vodstvo na skoro 800.000 glasova. Za mnoge u Turskoj je to više od znaka. To je poziv na buđenje: Demokratija u Turskoj je još uvijek živa.
Jedna od indicija za to je i što svi Imamogluovi politički protivnici, koji su ga prethodno zasipali uvredama i klevetama, sada čestitaju pokunjeno na njegovom uspjehu. Prije svih, predsjednik Recep Tayip Erdogan. Za njega, ovaj poraz bez sumnje mora biti pravi šamar. On je svim sredstvima pokušavao pomoći sopstvenom kandidatu da pobijedi, čak je pod pritisak stavio i Visoko izborno vijeće. Ali su mu sada birači u Istanbulu ispostavili račun.
"Nama treba pravda"
Čak su i glasovi kurdskog stanovništva traženi od strane AKP-a na do sada neviđen način . Međutim, prokurdski HDP pozvao je svoje pristalice da glasaju za Imamoglua.
Prvi put sam u Turskoj doživio da ljudi otvoreno izražavaju svoju glad za demokratijom. Ubrzo nakon što je Visoko izborno vijeće zakazalo ponavljanje izbora u Istanbulu za 23. juni, mnoga turistička naselja su se založila za to da građani Istanbula treba da hitno prekinu svoje odmore kako bi glasali na novim izborima. Korišteni su posebni avionski letovi, zakupljivani su dodatni autobusi i dogovaran zajednički prevoz do Istanbula. Uistinu se pokazalo da su stotine hiljada - neki čak tvrde da je riječ o skoro 1,5 miliona birača - došle u Istanbul na 24 sata kako bi glasali. Mladenci su, prije izgovaranja sudbonosnog DA, odlazili na birališta da glasaju. Jedan vozač taksija s kojim sam razgovarao mi je rekao: "Uvijek sam birao AKP. Ovaj put to neću uraditi. Nama treba pravda. Mi smo vjernici, a ne licemjeri! "
Šta to znači za Erdoganov AKP?
Erdogan se nalazi u velikoj dilemi. Njegov tvrdi kurs, ograničavanje medijske slobode, politički pritisak na predstavnike opozicije, on više ne može nastaviti prakticirati na taj način. Sada se pak na njegovu rizičnu vanjskopolitičku taktiku, koju on već dugo provodi, nadovezuje novi domaći politički front. Gubitak Istanbula nakon 25 godina će svakako i kod njega ostaviti tragove. Sve su učestaliji znakovi da su njegovi bivši politički saputnici tačno čekali na ovaj istorijski poraz u metropoli na Bosforu.
Glasine tokom proteklih nekoliko sedmica i mjeseci, da će bivši članovi osnivači AKP-a pokrenuti osnivanje nove stranke, su upravo pobjedom CHP-a u Istanbulu dobile novo plodno tlo. Da li je ovo Erdoganov kraj? Teško. Jedan Erdogan se neće predati zbog ovog poraza. Da li je ovo prekretnica u Erdoganovoj politici? U svakom slučaju! Erdogan sada ima dvije opcije: Prva je da nastavi još žešćim kursem, a druga je da će učiniti sve što može da ostane na vlasti. Njegov veliki cilj, koji on ima u vidu, je da najmanje do 100. godišnjice od osnivanja Turske 2023. godine, ostane na mjestu predsjednika zemlje. Međutim, predsjednik Recep Tayip Erdogan će u budućnosti praviti više kompromisa - možda po prvi put u svojoj političkoj karijeri.