Demokratija u zamci etno-nacionalizma
9. oktobar 2018
Najprije dobra vijest: 54 posto od 3,4 miliona Bosanki i Bosanaca sa pravom glasa izašlo je u nedjelju na glasanje u jednoj od 6.000 izbornih jedinica ili u nekoj od ambasada BiH. Time je izlaznost na predsjedničke i parlamentarne izbore 2018. bila samo jednu desetinu manja od one prije 4 godine. Mnogi posmatrači su se, s obzirom na siromaštvo i sveprisutno nezadovoljstvo, pribojavali da će na osmim izborima od okončanja rata prije 22 godine izlaznost biti manja od 50 posto. Ali građanke i građani BiH su ovu tvrdnju pobili.
Dobro je i što su bosanski birači izabrali da obojica najjačih igrača bosanskih Hrvata i bosanskih Srba ne budu izabrani u tročlano Predsjedništvo. Ujedinjeni bi dva nacionalista Dragan Čović i Milorad Dodik, koji se igraju sa odvajanjem teritorija koje kontroliraju, etnički podijeljenju Bosnu iznutra mogli potpuno uništiti.
No, Dodiku je uspjelo da se probije u Predsjedništvo BiH. Čović je izgubio utrku za mjesto člana Predsjedništva "iz reda hrvatskog naroda" od strane Željka Komšića - ubijeđenog Bosanca, borca za zajedničku i multietničku BiH i antinacionaliste iz Demokratskog fronta.
Vlast cementirana
To bi bile novine sa izbora u BiH. Među bošnjačkim - ranije se govorilo muslimanskim biračima - na izborima je uspjela pobijediti SDA. Inače, sve je kako je i bilo.
Izbori u nedjelju su još jednom pokazali da etnička demokratija, utemeljena u Dejtonskom mirovnom sporazumu od 1996. cementira vladavinu nacionalističkih partija. To je bila cijena plaćena za brzo okončanje rata koji je trajao tri i po godine i koji je 100.000 ljudi koštao života.
Ali nakon Dejtona, nacionalnost Bosanki i Bosanaca - bilo da dolaze iz hrvatsko-katoličkih, srpsko-pravoslavnih ili muslimansko-bošnjačkih familija ima glavnu ulogu na svim političkim nivoima. U to se uklapa i da bh. političari rado govore o "nacionalnom interesu" ali, uz rijetke izuzetke, nikada o problemima sa kojima se građani BiH svakodnevno suočavaju.
Nezaposlenost u BiH službeno iznosi 25 posto a kod mladih ispod 25 godina čak 60 posto. Siromaštvo nije rasprostranjeno samo kod Roma i penzionerki i penzionera. Životni standard stagnira i iznosi svega 32 posto u odnosu na prosjek u EU. Nesposobna birokratija, preopterećeni sudovi, korupcija, haotični saobraćaj, sveopšte zagađenje čovjekove okoline - to je svakodnevica većine Bosanaca.
Godišnje desetine hiljada mladih napušta zemlju
S obzirom da se nakon 8 slobodnih izbora od kraja rata prije 22 godine po tom pitanju ništa nije promijenilo, Bosanci glasaju tako što zatvaraju oči, odlaze ili uopšte ne izlaze na izbore. Desetine hiljada ljudi napuštaju BiH svake godine. Kao što to obično biva, to su mladi i obrazovani ljudi, koji odlaze na Zapad, u zemlje EU, veoma često u Njemačku. Uglavnom zauvijek.
Ono što je pored reforme ustava potrebno Bosni i Hercegovini je malo privredno čudo. Ali i dijaspora, koja bi u svojoj staroj domovini našla uslove koji bi je animirali da investira. One, koji bi se sa novcem i znanjem (know-how) vratili sa Zapada i pomogli razvoju privrede u BiH. Zemlji trebaju i subvencije za inovativna poduzeća i poduzetnike.
Pomoć izvana
Ali za to nacionalisti sa svih strana, koji zajednički ili suprotstavljeno vladaju zemljom, nemaju interesa. Za njih su nove ideje i nova poduzeća samo smetnja u svakodnevnom radu. Akteri, koji bi Bosnu tako reformirali da bi ona mogla da funkcionira kao demokratska država, morali bi doći spolja. Tako reći iz "međunarodne zajednice", koja je stvorila Dejtonski poredak i koja ima mogućnosti i sredstva da ga promijeni.
Umjesto toga, međunarodni igrači u BiH sve su pasivniji. To se prije svega odnosi na Evropsku uniju, čiji je pored Kosova jedini protektorat Bosna i Hercegovina. Moćna, bogata Evropa je od svog mirovnog projekta na Balkanu nakon 23 godine očito ćutke odustala. I prepustila Bosnu i Hercegovinu nacionalistima.
Spremna na demokratiju
Više od polovine Bosanki i Bosanaca su pokazali da su i nakon više od 22 godine propale etničke demokratije i dalje spremni da učestvuju u demokratskom procesu. Uprkos svih razočaranja. Uprkos siromaštva, nezaposlenosti, korupcije, birokratije masovnog iseljavanja. Sada je na potezu Evropska unija.