Deset stoljeća dobrog piva

Nekadašnji benediktinski samostan Weihenstephan danas leži na jednom zelenom brežuljku i već odavno spada pod grad München. Povijest nekada svetog mjesta seže sve do godine 725. kada je, prema predaji, biskup Korbinian ovdje zabio svoj štap u zemlju iz koje je potekla voda. Nekoliko stoljeća kasnije, 1040., žitelje benediktinskog samostana je ovaj izvor potaknuo na zanimljivu ideju koja i dan danas donosi novac. To je početak pivovare Weihenstephan, koja slovi za najstariju pivovaru na svijetu koja već gotovo 10 stoljeća proizvodi napitak od slada, hmelja i izvorske vode.

Voda, hmelj, ječmeni slad i - ništa više

U međuvremenu se ovdje nalaze i zgrade Tehničkog sveučilišta. Mladi pivar Max Eichstätt ovdje studira pivarstvo a u slobodno vrijeme vodi turiste po najstarijoj očuvanoj pivovari na svijetu. "Glasine po kojima su pivari nekad u pivo stavljali svašta pa čak i otrovni kužnjak i velebilje, žilavo se drže i dan danas", kaže Max. I odmah svoju struku uzima u obranu: "No činjenica je da su se nakon nekoliko loših žetvi pšenice, od kojeg se dotad radilo pivo, pivari okrenuli ječmu koji je dotad služio kao stočna hrana".

Voda, hmelj i ječmeni slad: to su sastojci od kojih se i dan danas u Bavarskoj proizvodi pivo. I ništa drugo ne smije ući u sveti bavarski napitak. I Bavarci su na tu činjenicu vrlo ponosni. Jer jedino se, kako objašnjava Max posjetiteljima iz drugih dijelova Njemačke, koji su također ponosni na svoja piva, pivovare u Bavarskoj striktno drže tzv. Obveze o čistoći piva iz 1516. Pivovare u Münchenu, kako, ne bez ponosa objašnjava Max Eichstätt, toga se drže još duže od 1487. godine.

Pšenično pivo za stanovnike Mediterana

I u pivovari Weihenstephan se drže liste sastojaka koji smiju u pivo. No način pripreme i distribucije se uvelike promijenio. Već tridesetak godina su tave za ukomljavanje od nehrđajućeg čelika a ne od, optički atraktivnijih tava od bakra. Ove tave su korodirale što je pivu koji put davalo dodatnu notu kako u boji tako i u okusu. U posljednjoj fazi se pivu dodaje hmelj.

U Weihenstephanu su posebno, kako kaže Frank Peifer, docent na katedri za pivarstvo, ponosni na bogatu povijest proizvodnje pšeničnog piva. Njihovo pivo Vitus prošle je godine proglašeno najboljim pivom na svijetu a ove godine je proglašeno najboljim pivom u kategoriji pšeničnog piva. Peifer napominje da se pšenično pivo posebno dobro prodaje u zemljama gdje su stanovnici uvijek dobro raspoloženi, poput Mediteranskih zemalja. Godišnje se u pivovari Weihenstephan proizvede 32.000 hektolitara piva i više od polovice odlazi u izvoz.

Napitak koji povezuje

Pivo je, s marketinške strane, gotovo idealan proizvod i to bez obzira na kulturnu pozadinu. ""Pivo funkcionira tako dobro jer se obraća svim socijalnim i kulturnim slojevima. Pivo zbližuje one koji ga konzumiraju", kaže minhenska etnologinja Simone Egger. Pivo posebno u Bavarskoj igra važnu komunikativnu ulogu. Treba samo imati na umu mnogobrojne ogromne pivnice i vrtove pivnica kao mjesta susreta. "Ne treba zaboraviti ni najveće pučko slavlje na svijetu Oktoberfest gdje dolaze ljudi sa svih krajeva svijeta kako bi se družili i pili pivo", zaključuje Egger.

Stoga i ne čudi da je bavarsko pivo popularno ne samo u čitavom svijetu nego i u ostatku Njemačke koji nerijetko sumnjičavo odmjerava sve što dolazi iz "Slobodne Zemlje Bavarske".

Autor: Johanna Schmeller/Nenad Kreizer

Odgovorni urednik: Senad Tanović