Djeca u Alepu: "Radije ću umrijeti"

Riječ je o slici koja se uvlači duboko pod kožu: Mali Omran, zamrljan krvlju, iz sirijskog Alepa sjedi u bolničkim kolima i ukočeno gleda u prazno. Njegova odjeća je pocijepana, kosa puna prašine. Ovo je slika, koju je napravio jedan aktivista prije nekoliko sedmica,a koja je izazvala zgražavanje širom svijeta. Apatični pogled malog djeteta omogućava međutim tek da naslutimo posljedice koje rat ostavlja u njegovoj domovini i kod brojne druge djece i mladih u zemlji.

Sedmicama Alep trpi bombardiranje sirijskih snaga sigurnosti i Rusije. Nakon trodnevnog primirja, koje je počelo u četvrtak prošle sedmice, tokom vikenda je bombardiranje nastavljeno. Više od 250 000 ljudi je, prema navodima Ujedinjenih naroda, blokirano u istočnom dijelu grada koji je opkoljen. Posljednja bombardiranja su bila najteža od početka rata 2011. godine.

Više od 500 ljudi je ubijeno samo tokom posljednje ofanzive koja je počela 22. septembra, a 2000 ih je povrijeđeno. Njihov broj bi mogao dramatično porasti jer u istočnom dijelu grada se, prema navodima UNICEF-a, nalazi oko 100 000 djece i mladih.

Stanje kao u Srednjem vijeku

Povjerenik UN-a za ljudska prava Seid Raad al Hussein kaže da su bombardiranje i opsada ovog sirijskog grada ratni zločin. Riječ je, kako on kaže, o zločinu istorijskih dimenzija. Grad, koji je nekoć cvjetao, sada je klanica, rekao je al Hussein obraćajući se putem video linka na zasjedanju Vijeća za ljudska prava UN-a održanog u Ženevi.

Unatoč primirju, koje je Rusija proglasila prošle sedmice, povrijeđeni i bolesni nisu mogli biti transportirani iz grada. Ujedinjenim narodima je transport i tokom primirja bio neisguran. "U ovim srednjovjekovnim uvjetima najviše pate najslabiji", rekao je generalni tajnik UN-a Ban Ki Moon.

Djeca razmišljaju o saomoubistvu

Riječi generalnog tajnika UN-a može potvrditi i Katharina Ebel, koordinatorica humanitarne pomoću u SOS-Dječjim selima u Siriji. Djeca su psihički vrlo opterećena, kaže ona. Ona je upozorila na opasnost od teških depresija koje bi mogle voditi čak i do razmišljanja o samoubistvu među djecom. "Jedan dječak, koji se želio ubiti, imao je samo 12 godina", rekla je Ebel za "Passauer Neuen Presse".   

"Do sada smo još uvijek mogli spriječiti da djeca izvrše samoubistvo", kaže Ebel. Ali svakodnevno ima djece, koja kažu: "Radije ću umrijeti, nego ovo još dalje trpiti." Duboki očaj, upozorava ona, vodi do autoagresije i agresije prema drugima."Brojni više ne spavaju ili imaju noćne more i zbog toga su preko dana totalno iscrpljeni", kaže Ebel. I na internet stranici UNICEF-a, koji je pokrenuo kampanju #ChildrenofSyria djeca govore o teškoćama s kojima se susreću u svakodnevnici. Nije samo put do škole opasan po život, i školske zgrade su bombardirane oko 4 000 puta od početka rata. Ipak i onaj ko pokušava naći zaštitu može biti ubijen: Organizacija Safe the Children izvještava o bombardiranju koje može probiti i bunkere. 

Previše ekstremni doživljaji

SOS-Dječija sela u svakoj zgradi u Siriji imaju psihologe i socijalne radnike koji pokušaju razgovarati sa djecom pojedinačno stvoriti povjerenje kod djece kako bi se oslobodila traume, kaže Ebel. "Ponekad to jednostavno ne polazi za rukom jer su doživljaji previše ekstremni. Ako je jedno dijete vidjelo kako su mu roditelji ubijeni i zakopani u ruševinama, kuća izgubljena, onda je osjećaj sigurnosti često izgubljen za duže vrijeme."

Za nekoliko sedmica počinje zima u Siriji. Brojna djeca i njihove porodice su, prema navodima UNICEF-a, već sada na izmaku snaga. Djeca su posebice ugrožena niskim temperaturama i snježnim mećavama do kojih je proteklih godina stalno dolazilo. Ipak i oko 600 kilometara dalje na istoku - u iračkom gradu Mosulu - UNICEF strahuje također za najmlađe. Procjenjuje se da je više od 500 000 djece i njihovim porodica u ekstremnoj opasnosti.