Dobitnici rata u Siriji s kojima niko nije računao

Sirijska drama od početka podrazumijeva prevelik broj stranih aktera i različitih interesa. Prošle nedjelje je u Minhenu potpisano primirje za Siriju, a za stolom je bilo zastupljeno čak 17 država. Ali tu nije bilo ni sirijske vlade ni opozicije. Turska prijeti intervencijom protiv sirijskih Kurda što bi značilo dodatnu eskalaciju i internacionalizaciju konflikta. Ionako su ruski borbeni avioni na nebu iznad Alepa, ne praveći preveliku razliku između boraca i civila. Na zemlji se ne bore samo Asadove trupe već avganistanski, irački i libanski šiiti, predvođeni iranskim instruktorima. Protivnici su im pobunjeničke grube, koje su do različitog stepena vjerski radikalizovane. Podržavaju ih Sjedinjene američke države, Saudijska Arabija, Kuvajt i Katar.

Kurdi su mnogima partneri

I da sve bude još zamršenije, tu su i borci kurdskih Narodno-oslobodilačkih jedinica. Njih podržavaju i Amerikanci i Rusi, a Asad ih ne napada. Uz podršku ruske avijacije oni pokušavaju da prošire svoju teritoriju uz tursku granicu, što je izbezumilo Ankaru, koja je od prošlog vikenda naredila svojoj armiji da otvori artiljerijsku paljbu na kurdske položaje u Siriji. Rusija je reagovala sa oštrim upozorenjima, Savet bezbjednosti je upozorio Ankaru, a američko ministarstvo spoljnih poslova pozvalo i Tursku i Kurde na suzdržanost. Međutim, Tursku to nije impresioniralo.

Umjesto toga, Ankara glasno razmišlja o slanju kopnenih trupa, čak i uz učešće Saudijske Arabije. Saudijski avioni već su premješteni u tursku bazu Indžirlik. Čan Kasapoglu, analitičar koji radi za EDAM (Center for Economics and Foreign Policy Studies) smatra da kopnene ofanzive neće biti zbog prevelikog rizika: „Svejedno šta kažu političari, vojna realnost govori protiv početka masovne invazije Turske i saudijske Arabije.

Očajnički čin

Kristian Brakel, direktor Fondacije Hajnrih Bel za Tursku, vidi u ponašanju Turske očajničke pokušaje da odgovori na teško ugrožavanje sopstvenih interesa. Kurdski borci u Siriji su oružano krilo Partije demokratskog jedinstva, koju je u Siriji osnovala Radnička partija kurdistana (PKK) koja se u Turskoj tretira kao teroristička organizacija. Kurdski borci sada ulažu napore da teritorijalno spoje tri kantona zu tursku granicu koja su pod njihovom kontrolom. Brakel kaže: "Turska ne želi da Kurdi kontrolišu granične prelaze i da tako odsjeku put snabdjevanja pobunjenika koje podržava Turska“.

Izgleda da će sirijski Kurdi jedini izaći iz haosa građanskog rata kao dobitnici, isto kao što su njihova iračka sabraća profitirala od pada Sadama Huseina. Kristian Brakel smatra da su Kurdi od početka sukoba u Siriji veoma vešto zastupali svoje interese, pa su čak sklopili neku vrstu sporazuma o nenapadanju sa Asadovim režimom: "Ne učestvuju u ustanku protiv Asada pa ih režim više-manje ostavlja na miru".

Rusija nudi više

Istovremeno su se Kurdi nametnuli kao glavna kopnena vojna snaga u borbi protiv „Islamske države“. To im je donijelo podršku Vašingtona. Istovremeno tijesno sarađuju sa Rusijom. Napredovanje kurdskih kopnenih snaga na sjeveru Alepa Rusi podržavaju iz vazduha. Izgleda da su Rusija i Asad spremni da sirijskim Kurdima više izađu u susret nego Sjedinjene američke države koje zbog savezništva u NATO moraju da imaju obzira prema Turskoj, koja i onako nerado gleda na zapadnu podršku sirijskim Kurdima. Kristian Brakel podsjeća na činjenicu da su sirijski Kurdi prije nekoliko mjeseci pokušali da dobiju veću podršku Vašingtona, i to ne samo u oružju već i u javnom stajanju na njihovu stranu: „To tada nisu dobili. Rezultat je da su se okrenuli Rusiji“.

Naposlijetku, tako su se približili svom cilju, uspostavljanju autonomije na sjeveru Sirije. Ginter Sojfert iz berlinskog Instituta za nauku i politiku kaže da Turska ne želi da se pomiri sa gubitkom uticaja u susjedstvu pa radi na uspostavljanju zona zabrane letova u Siriji. I njemačka kancelarka se izjasnila za uvođenje takvih zona. Sajfert upozorava da se time povećava rizik konfrontacije sa Rusijom pošto Rusija trenutno ima apsolutni nadzor nad sirijskim vazdušnim prostorom. Slično misli i Čan Kasapoglu koji tvrdi da su takve zone zabrane letova morale da budu uspostavljene prije ruske intervencije. Stoga ne treba da iznenadi to što je Moskva odbila prijedlog Angele Merkel da se uspostave takve zone u Siriji.