Doborovoljci neće u rat protiv 'Islamske države'

"Neću dopustiti da me nagovore", kaže Qais koji stoji ispred ureda za regrutaciju u bagdadskoj četvrti Karada. Tu se vrbuju dobrovoljci za borbe u susjednoj provinciji Anbar. Mladić dolazi iz šiitske metropole Basre, drugog po veličini grada na jugu Iraka. Priča kako se odazvao pozivu ajatolaha Alija al-Sistanija prošle godine u junu, kada je ovaj pozvao na odbranu domovine i šiitskih svetišta. Tada su trupe terorističke organizacije "Islamska država" u blic-akciji zauzele Mossul, Tikrit i velike teritorije na sjeveru Iraka i počele da napreduju prema Bagdadu.

Na putu ka Bagdadu nalazi se Samara, šiitski sveti grad, koji se morao odbraniti. Qais nije želio dopustiti da još jednom dođe do izbijanja građanskog rata, kao 2006. kada su teroristi Al Kaide razorili džamiju u Samari i kada je počela krvava borba između šiita i sunita. On je ostao u borbenim redovima i kada su šiitske jedinice iz Samare krenule na sjever, kako bi povratila Tikrit, glavni grad provincije Salahudin. Ali sada treba da se bori za provinciju Anbar? "Pa oni su ludi", riječi su kojima je ovaj 24-godišnjak prokomentirao odluku iračkog premijera, da šiitske dobrovoljce pošalje u borbu za Ramadi. "Anbar je pakao". Tako stvari vide i drugi mladi šiiti.

Vojnici bježe

I dok se u prvom talasu mobilizacije prošlog ljeta na hiljade ljudi odazvalo pozivima na odbranu od IS-a, hrleći u Regrutacioni centar u Bagdadu, sada je situacija drugačija. Poziv premijera Haidera al-Abadija na "zbijanje redova i podršku armiji u Anbaru" nema odjeka, kakav je imao nekadašnji poziv ajatolaha Sistanija. Vlada u Bagdadu mogla bi doći u situaciju da nema dovoljno boraca za pokušaj da ponovo vrati pod kontrolu Ramad. Abadi čak razmišlja da naoruža sunitske plemenske vođe, iako je to do sada njegova vlada, u kojoj dominiraju šiiti, stalno odbijala. Razlog tome je strah da bi se oružje, nakon uspješne pobjede nad IS-om, moglo usmjeriti prema vladi u Bagdadu.

Planovi američkog Kongresa da pruži direktnu podršku sunitskim i kurdskim jedinicama izazvali su u Bagdadu žestoke reakcije. Abadi je kategorično odbacio svaku vojnu pomoć, koja ne ide preko Bagdada. "Kongres u Vašingtonu time podriva naš pokušaj uspostave pune državne vlasti", bila je Abadijeva poruka koju je prenio njegov portparol. Ali katastrofalna situacija, u kojoj se sada nalazi iračka vojska, mogla bi opravdati ovu mjeru i učiniti je neophodnom. Skoro 1.000 pripadnika sigurnosnih snaga iračke vojske je tokom vikenda, kada su trupe IS napredovale u Iraku, dezertiralo, među njima mnogi policajci. Taktika širenja straha i užasa, koju provode džihadisti, funkcionira dobro. Glasine da 10.000 mračnih božijih ratnika iz Sirije napreduje u pravcu Ramadija, natjerale su u bijeg iračke vojnike.Činjenica da je na kraju 3.000 ratnika IS-a osvojilo grad od 280.000 stanovnika, predstavlja blamažu od koje se iračke trupe neće tako brzo oporaviti.

IS se udomaćio u Ramadiju

Najprije su se na svim institucijama u Ramadiju pojavile crne zastave. Donesena je naredbe da se pretražuju kuće i da se napravi snimak situacije na licu mjesta. Osiguravaju se položaji na ivicama grada, uspostavljaju se kontrolni punktovi. Očevici prenose da postupci džihadista IS-a imaju rutinski karakter kao i da se sve odvija sistematski.

Oni se pripremaju za duži boravak, mada bi mogli da krenu u osvajanje okolnih mjesta, čime bi obezbijedili stratešku podršku za borce IS-a. Zajedno sa Faludžom, koja je u rukama IS-a od početka 2014. ova teroristička organizacija sada kontroliše dva najveća grada u iračkoj provinciji, koja se nalazi nadomak glavnog grada Bagdada. Samo je Abu Graib, koji je udaljen 8 km od Bagdada, još uvijek pod kontrolom iračke vlade.

Zakazivanje iračke vojske

Osvajanjem Ramadija, IS je zabilježio najveće zauzimanje teritorija od avgusta prošle godine, kada je IS napao kurdske teritorije na sjeveru Iraka. I tada su se irački vojnici povukli i bez borbe prepustili teritoriju ratnicima Islamske države, isto kao i prethodnog juna, kada je IS osvojio Mosul i Tikrit. To je nametnulo pitanje, gdje su nestali milioni dolara koje je američka vlada izdvojila za izgradnju jake iračke armije, koja sada, kada treba da se pokaže, zakazuje. Nakon ulaska Amerikanaca i Britanaca u Irak i svrgavanja Sadama Huseina, američki administrator Paul Bremer je preko noći raspustio cijelu iračku armiju, na šta se danas gleda kao na tešku grešku. Bivši oficiri Sadamove vojske organizovali su otpor američkoj okupaciji. Faludža i Ramadi su u tome imali važnu ulogu.

Tokom povlačenja američke vojske iz Iraka 2011. jedan interni izvještaj Pentagona je dao lošu ocjenu novouspostavljenoj iračkoj vojsci. U njemu se govori o nedovoljnoj motivaciji ali i o nedovoljnoj obuci vojnika. Ustanovljena je i manjkavost po pitanju vojne opreme i naoružanja. Navodi se da avijacija nije u stanju da bude upotrijebljena za odbranu zemlje i da raspolaže sa nedovoljnim kapacitetima i brojem aviona. To se pokazalo prije godinu dana, kada je IS sa najmodernijim oružjem i motiviranim ratnicima ušao u Irak i izgradio i odbranio svoj kalifat.

Od tada su brojni vojni instruktori iz cijelog svijeta poslani na Eufrat i Tigris: 5.000 iz SAD-a, stotine iz Australije, Kanade i Francuske. I Njemačka je poslala 70 instruktora. Nakon debakla u Ramadiju postavlja se pitanje efikasnosti ovih eksperta. Šiitski dobrovoljac Qais, koji se među prvima odazvao da ide u borbu protiv IS-a, još nije vidio ni jednog. Ubijeđen je da "u pakao Anbara, oni ionako neće ići".