Dobra saradnja SAD i Rusije u Siriji

DW: Još prije nekoliko nedjelja su na nebu grmjeli ruski vojni mlaznjaci. Sada je nebo postalo mirnije. I pored toga, ruska vojska je prisutna. Šta radite ovdje?

Konašenkov: Ruski vojni stručnjaci učestvuju u pripremanju vojnih operacija kao što je oslobađanje Palmire, Al Karateine i drugih većih mjesta, od IS. Oni sirijskim ekspertima prenose potrebna umijeća u rukovanju oružjem koje isporučujemo u okviru naše saradnje. Naravno učestvujemo i u razradi tih operacija.

Ruski avioni su isto tako iznenadno nestali sa sirijskog neba kao što su prije toga došli. Uprkos tome, Sirija je puna terorista. Znači da Rusija nije ispunila svoj zadatak da oslobodi Siriju terorista?

Ne - to vidite potpuno pogrešno. Ruske letilice su i dalje tu u vojnoj bazi u Hmejmimu. Imamo ih onoliko koliko nam je potrebno. To su moderni avioni i helikopteri. Oni i danas izvode borbene letove. Njihov cilj su terorističke grupe. Naši specijalisti su ovdje u humanitarnoj misiji, na primjer, uklanjaju mine i eksplozivne materije - kako bismo i dalje mogli da se divimo onome što je čovječantvo stvorilo prije više hiljada godina.

Kakva je Vaša saradnja sa drugim zemljama, na primjer, sa SAD?

Vrlo aktivna u okviru dogovora o procesu pomirenja zavađenih strana i obustavljanju borbenih dejstava. U našoj bazi u Hmejmimu se nalaze posmatrači, sličan centar imaju Amerikanci u Amanu. Svakodnevno smo u kontaktu. Informišemo naše američke kolege o slučajevima povrede obustave vatre a oni - za to im odajemo priznanje - dijele sa nama sve informacije koji dobijaju preko njihovih kanala. Trenutno je problematična situacija u Alepu. Tamo se prema našim podacima nalazi više od 1.000 teško naoružanih boraca, prije svega pripadnika grupe Džabhat al Nusra, oni imaju i oklopna vozila i tenkove.

13. aprila se u Siriji održavaju parlamentarni izbori. To je krajnje nezgodan trenutak. Nema predizborne kampanje, nema mira u dražvi. Šta mislite, kakvi će to biti izbori?

Teško je reći da li je Sirija za to spremna ili ne. Sve je relativno. Da, po evropskim mjerilima, država nije spremna. Ali, nekako, i nečim, mora se početi. A to "nešto" jeste politički proces. Mnogo putujem Sirijom i vidim koliko je to jedinstvena zemlja. Kolike su u njoj razlike u mentalitetu, načinu života ljudi, religiji. Ali, svi ti ljudi su ranije hiljadama godina živeli zajedno. Mislim da se njima, kao i svima, mora dati šansa da sami uzmu svoj život u svoje ruke. U tome ne treba da im smetamo, već treba da ih podržavamo.