Dokumenti o Aušvicu - Svjetska baština

Prvi „Frankfurtski proces" zločincima iz Aušvica (1963-1965) iznio je na svjetlo dana jezivu preciznost sa kojom su ubijani milioni Jevreja, Roma i Sinta kao i političkih protivnika nacističke diktature. Sistematsko ubijanje i „uništavanje radom", kako su to u svojim dokumentima zvali Nacionalsocijalisti, prvi put je postalo poznato široj javnosti, a ne samo onoj u Zapadnoj Njemačkoj.

UNESCO je dokumentaciju sa ovog suđenja u ponedjeljak (30.10.) uvrstio u „Baštinu svjetskih dokumenata" i time i u Svjetski registrat dokumenata od posebnog značaja, kako je to prenijela Njemačka komisija te organizacije UN za kulturu.

„Priznanje podvlači jedinstven istorijski i društveni značaj dokumenata za poslijeratnu istoriju i kulturu sjećanja u Njemačkoj", rekao je Ministar za nauku i umjetnost njemačke savezne pokrajine Hesena Boris Rajn (CDU). Dokumentacija o kojoj je riječ obuhvata 454 fascikle sa papirima i 103 tonske trake.

Dokumenti protiv zaborava

U „Frankfurtskom procesu" su prvi put u Saveznoj Republici Njemačkoj na optuženičkoj klupi bila 22 lica optužena za ubistvo i saučesništvo u ubistvu. Nacionalsocijalisti su u koncentracionom logoru Aušvicu između 1940. i 1945. ubili više od milion ljudi. Suđenje je trajalo 134 dana, a saslušano je 360 muškaraca i žena, među njima 221 svjedok iz redova žrtvi i 85 esesovaca koji su bili logorski čuvari. Na pomenutim tonskim trakama su snimci potresnih iskaza 319 svjedoka.

U dokumentaciji koja se čuva u hesenskom pokrajinskom arhivu u Vizbadenu, nalaze se istražni dokumenti Državnog tužilaštva u Štutgartu i Centralnog ureda za rasvjetljavanje nacionalsocijalističkih zločina (ZST) u Ludvigsburgu. U to spadaju i papiri koje je od 1959. sakupilo Državno tužilaštvo u Frankfurtu. Prvi put u istoriji Savezne Republike Njemačke, domaći državni tužioci su 1960. godine putovali u Istočni blok, u Aušvic u Poljskoj.

Registra programa UNESCO „Pamćenje svijeta" obezbjeđuje – i stavlja na raspolaganje javnosti – dokumenta od izuzetnog kulturno-istorijskog značaja. Kriterijumi za uvrštavanje u tu zbirku su svjetski značaj, autentičnost, jedinstvenost i nezamjenljivost. U Svjetsku baštinu dokumenata spada 427 zbirki iz čitavog svijeta, od kojih je 24 iz Njemačke.

Rimska rolna papirusa: jednaka prava za sve

U tu baštinu je unijet i papirusni dokument koji se čuva u Univerzitetskoj biblioteci u Gisenu – Constitutio Antoniniana. To je dokument kojim je rimski car Septimije Basijan Karakala oko 212. godine svim slobodnim stanovnicima Rimske imperije garantovao primjenu rimskog građanskog prava.

Do tada su mnogi stanovnici imali rang „tuđinaca" i time bili hendikepirani u odnosu na domaće stanovništvo kada je riječ o krivičnom i civilnom pravu, plaćanju poreza i drugim vrstama prava i obaveza. To je prvi dokument u istoriji kojim je svim stanovnicima jednog područja zagarantovan jednak građanski status.