Dom je tamo gdje je srce

Ako ćemo po onoj staroj latinskoj - Ubi bene, ibi patra- dom je tamo gdje nam je dobro. Ako smo tako i odredili naše „mjesto pod suncem“, šta ćemo sa pitanjem srca? Ako je srce mjerilo svega gdje nam je srcu kuća? „Što se tiče srca i duše onda je to Bosna. To je ono odakle smo potekli. Mi se uvijek vraćamo nazad . U pitanju je jedna oscilacija između BiH i Belgije“, kaže Kenan Hadžimusić, koji danas živi u Briselu.

Kenan u slobodno vreme svira bluz. Reakcije belgijske publike i njegovih sunarodnjaka pokazuju da muzika ne vidi granice. Sam Kenan nam priča o osjećaju dvojnog pripadanja - Bosni i Belgiji. Sa njim se slaže i Nedžad Čengić, koji je kao i Kenan, jedan od osnivača bosansko-belgijske asocijacije “Gratiartis“ koja za cilj ima promovisanje kulture BiH u Belgiji: „Nije da se moraš osjećati kod kuće samo u jednoj zemlji. Može i u dvije..“ A upravo taj osjećaj „kod kuće“ za Nedžada je definicija integracije u neko društvo: „U Belgiji je dobra vladavina prava i ekonomska situacija, a dole si svoj među svojima...“

Svoj među svojima

Prednosti Belgije prema riječima naših sagovornika su uglavnom u ekonomskoj i socijalnoj dimenziji i vladavini prava. Kažu - u pitanju je sigurnost i određenost:

„Mi smo ovdje više zbog ekonomske sigurnosti nego što je to naša želja. Tužno je to kad ja kažem mojim Bosancima - odoh kući! Zamislite – idem kući u Belgiju...“, priča Osman Arnautović, profesor latinskog, idejni tvorac „Zbirke priča“, 27 bosanskohercegovačkih autora koji žive u dijspori: .„Tema je jednostavno Bosna. Bosna koja je daleko u istoriji i daleko u svijetu.“

Objašanjavajući da su priče podijeljene u tri cjeline- slike prije rata, ratne priče i „pasoška kontrola“-poslijeratne teme, Osman preporučuje da se čitaju dozirano. Po jedna dnevno. One ostavljaju jak, istovremeno užasan i divan, utisak. Baš kao i život.

Kako doživjeti Bosnu?

A kakav utisak o Bosni imaju oni u čijim domovinama smo danas mi doseljenici, dijspora, stranci? Bosanci i Hercegovci u Briselu misle da su muzika i hrana ono što Evropljane najviše privlači Bosni. Dok grupa mladih Belgijanaca, Holanđana i Nijemaca stoji ispred slike Starog mosta u Mostaru, izložene povodom Dana dijspore BiH u Briselu, pitamo ih koja im je prava asocijacija kada pomisle na Bosnu i Hercegovinu:

„Ja prvo pomislim na Srebrenicu.“

„Ja sam bio u BiH. Mislim da je to divno mjesto. Bilo je naravno mnogo ružnih stvari koje su se tamo dešavale, ali imao sam divno iskustvo i upoznao divne ljude.“

„Mislim da je to zemlja sa velikim političkim tenzijama, koja pokušava da se oporavi. Još se vide i neke slike ratne prošlosti i siromaštvo, ali su ljudi vrlo pozitivni , kao i moje mišljenje.“

„Moja prva asocijacija je konflikt“.

„To je zemlja Balkana, ali ne bih tačno mogao da razlikujem Bosnu, Makedoniju ili Hrvatsku. Sve je to slično u mojoj mentalnoj mapi.“

Mentalne mape se razlikuju od čovjeka do čovjeka, ali nas određuju srce i dom. Shvate nas samo oni koji upoznaju i jedno i drugo.

Autor: Marina Maksimović

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić