Države nemaju prijatelje, samo interese

Zločesti Amerikanci bi njemačkoj javnosti konačno trebali reći što to NSA radi, nadzire li masovno i kako - to je prije otprilike godinu dana bio zahtjev u okviru debate o tajnim službama u Njemačkoj. Nijemci bi radije trebali sami baciti pogled u vlastito ogledalo, kazao je u Berlinu tadašnji glavni savjetnik za internet u uredu Hillary Clinton, Alec Ross. BND se u principu ne razlikuje od NSA-a, jedino je proračun manji, kazao je on. O uobičajenoj praksi koja se provodi on dobro zna, poručio je. U njemačkim medijima Rossovim izjavama nije pridavana velika pozornost. Nekako se to tada nije uklapalo u sliku.

Tajna služba je tajna služba - pa i BND

No, sada je ta tema ponovno aktualna. Njemačka javnost je u međuvremenu naučila da je BND itekako aktivni igrač u velikoj igri tajnih službi u kojoj ne postoji dobro ili zlo, već samo interesi. Špijuniranje među prijateljima, to nikako ne ide? Kancelarka Merkel je tom izjavom htjela voditi glavnu riječ u cijeloj debati.

Ali jedan prijateljski sporazum između SAD-a i Njemačke ne postoji. Amerikanci Nijemcima čak ne dopuštaju ni da se s njima igraju po pitanju tzv. ugovora "Five-Eyes" o suradnji tajnih službi pet zemalja engleskog govornog područja (SAD, Ujedinjeno Kraljevstvo, Australija, Kanada i Novi Zeland). Dosta je stvari kod kojih Amerikanci skeptično promatraju Europu i kod kojih su s dobrim razlogom radoznali: Kako će se razvijati spašavanje Grčke? Kako kriza u Ukrajini? Što Europljani misle o TTIP-u? A ako je onda još riječ o velikim poslovima za poduzeća, tek onda špijunaža više ne poznaje granice.

Zajedničkih interesa, međutim, ima kad je u pitanju borba protiv terorizma. Tu je vladin glasnogovornik Steffen Seibert izgovorio jednu interesantnu rečenicu koja također nije eksponirana u javnosti. Kazao je kako u borbi protiv terorizma nema boljeg partnera od SAD-a. To je zvučalo poput isprike, ali je bilo makar iskreno. Dodao je da se o ostalim stvarima ne može javno izjašnjavati zbog tajnosti.

Thomas de Maizière kao žrtveni jarac

Time u javnosti ostaje zjapiti jedna velika siva praznina. Nejasno je prije svega ima li kancelarski ured detaljnih saznanja o tome što BND ustvari sve radi, kao i obrnuto. No, kancelarski ured mora ono generalno zadržati u fokusu - a to jeste suradnja sa SAD-om. Bez toga - samo na financijskom planu - ne ide.

Sve to se čovjeku može svidjeti ili ne. To jeste i ostat će prljavi posao, jer tajne službe nisu mala šala. Ali sada tražiti žrtvenog jarca, kako je to upravo slučaj s Thomasom de Maizièreom, njemačkim ministrom unutarnjih poslova, nimalo ne pomaže u cijelom slučaju. Svijet time neće postati jednostavniji. Time bi samo jedan potencijalni nasljednik Angele Merkel bio poražen, na radost konkurentice Ursule von der Leyen, aktualne ministrice obrane. I na radost oporbe koja bi time mogla zabilježiti jedan uspjeh u parlamentarnom Odboru za istraživanje afere oko NSA-a. Ali bi to bio samo jedan unutarnjopolitički uspjeh. Stvarno sukobljavanje bi se trebalo odvijati između Berlina i Washingtona. Ali na tom polju od prošlogodišnjeg "cyber-dijaloga" vlada šutnja.