Duhovi Hladnog rata na Balkanu

Zapad je proteklih godina ćutke prelazio preko jačanja ruskog uticaja na zapadnom Balkanu, posebno u BiH. Taj se uticaj ogledao kako na ekonomskom, tako i političkom planu. Ruski stavovi u Upravnom odboru Vijeća za provebu mira proteklih su godina često bili suprotstavljeni stavovima ostalih članica Vijeća, odnosno Kontakt grupe, a zvaničnici Evropske unije (EU) nisu se naročito obazirali na opstrukcije bh. političara, koji uživaju podršku Ruske Federacije. Zapad se, prema tvrdnjama pojedinih bh. analitičara, „probudio“ tek nakon što se Rusija u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda (UN) otvoreno suprotstavila euroatlantskim procesima u BiH. Kriza u Ukrajini i novi odnosi između Zapada i Rusije probudili su duhove Hladnog rata i na Balkanu, gdje su dvije strane intenzivirale borbu za što bolju geostratešku poziciju.

Politički analitičar Zekerijah Smajić kaže da sam geopolitički položaj Rusije, njen konstantni ekonomski rast od 1999. godine, te politička i pravoslavna povijest geostrateškog nasljednika bivšeg Sovjetskog Saveza, određuju rusku poziciju kako na globalnoj pozornici, tako i na Balkanu. „Biti veliki na međunarodnoj sceni, podrazumijeva obavezu djelovanja i na kriznim područjima kao što je prostor bivše Jugoslavije. Pitanje je samo da li je to djelovanje konstruktivno ili destruktivno“, kaže Smajić Za Deutsche Welle. On tvrdi da se Rusija u ekonomskom zamahu i s Vladimirom Putinom na čelu odlučila i za redefiniciju svoje međunarodne politike, koja je za vrijeme Borisa Jeljcina bila „nedosljedna, kratkovida, vrlo često i karikaturalna“. Smajić je ubijeđen da je EU nakon proglašenja nezavisnosti Krima zavela nepromišljene i po Evropsku uniju štetne sankcije protiv Rusije.

Rusija iskoristila pogrešan pristup EU balkanskim državama?

„Rusija nije BiH 'izabrala' za dnevnopolitička potkusurivanja sa EU, već je kao superiorna velesila iskoristila priliku da pokaže godinama inferiornoj EU da se, zbog vlastitih problema i drugih globalnih prioriteta, Bosnom i Hercegovinom bavila površno i pogrešno. Dok je EU dvije decenije ulagala u državne institucije, u parazitozno civilno društvo, vrlo skromnu infrastrukturu i more drugih pogrešnih investicija, ruski kapitalci, koordinirani iz Kremlja, ulagali su u ekonomski strateške sektore kao što su Rafinerija u Brodu, bivši lanac OMV, Bosnalijek itd. Nisam siguran da su i dan-danas zvaničnici EU u Sarajevu i Briselu shvatili da krivica nije do vrlo ambiciozne ruske politike, koja ima viziju i strategiju ekonomskog 'osvajanja', već do zvaničnog Brisela koji se godinama bavio pogrešnim prioritetima i pogrešnim igračima na našoj političkoj sceni“, kaže Smajić.

Zekerijah Smajić smatra da je zaokret EU prema BiH još uvijek primarno-retoričke naravi, koji se u posljednje vrijeme pogrešno konotira kroz „Njemačko-britansku inicijativu“. „Zašto pogrešno? Vijeće EU je pola godine prije ove Inicijative utvrdilo novi strateški pristup prema BiH koji je u februaru ove godine jednoglasno usvojen, nakon što je propalo četvorogodišnje nepotrebno i strateški potpuno pogrešno insistiranje na presudi Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu u predmetu Sejdić-Finci. Tada su prvi put nakon završetka rata u prvi plan djelovanja EU postavljeni ekonomija i socijalna pravda, te dva dosadašnja vrlo važna poglavlja za svaku zemlju u tranziciji, a to su vladavina zakona i funkcionalnost države. Tada usvojeni "Novi pristup EU prema BiH" inicirali su prvo ministri vanjskih poslova Njemačke i Austrije, zatim Švedska i na koncu Hrvatska i Slovenija. Njemačka i Britanija su, dakle, samo reaktivirale novi pristup iz februara, dajući mu dugo priželjkivanu konkretizaciju“, kaže Smajić.

Tradicionalne veze Rusije i Balkana

Direktor banjalučkog Centra za međunarodne odnose Miloš Šolaja podsjeća da su Rusija i Zapadni Balkan „nedovršena priča“ i da Sjedinjene Američke Države i EU „ne žele jaku Rusiju“ niti ruski uticaj na Balkanu. „Jasno je i da je period post-hladnoratovske saradnje i usklađenosti Rusije i njihovih vanjskih politika prošao. Rusija je u velikoj mjeri oporavljena zahvaljujući ogromnoj sirovinskoj bazi i cijenama sirovina na svjetskom tržištu. Ekonomska pozicija traži i svoj politički izraz i stoga je Rusija sve prisutnija u evropskoj politici, ali i isto tako i širom svijeta“, kaže Šolaja u komentaru za Deutsche Welle.

„Zapadni Balkan, je prostor u kojem se nalaze države koje još nisu postale ni članice NATO-a, ni EU. Istovremeno, obilježen je mnogim tradicionalniom vezama s Rusijom poput pravoslavnih, panslovenskih ili odnosima iz vremena socijalizma, pretežno ekonomskim. Činjenica je da su zemlje, koje još nisu postale dio euroatlantskih integracija, usmjerile Rusiju ka realizaciji svog snažnog prisustva i uticaja u tom geopolitičkom prostoru. Taj uticaj zasnovan je na pojačanoj ulozi ekonomskog prisustva Rusije, prije svega u energetskom sektoru, djelimično i u drugim privrednim granama. S druge strane, potreba za novcem koji je odmah bio na raspolaganju i novim radnim mjestima omogućila je Rusiji i njenim predstavnicima da utiču na ekonomiju, a potom i na politička kretanja. Uz potrebu za kapitalom, tradicionalna naklonost lokalnih političkih aktera bila je dobra osnova za privatizaciju i investicije u balkanskom prostoru, a Rusija nastoji da to što efikasnije iskoristi“, kaže Šolaja.

Ruske investicije i evropska uslovljavanja

On podsjeća da je i evropski pristup državama zapadnog Balkana doprinio jačanju ruskog uticaja u regiji. „Standard euroatlantskih integracija da ulaganja počinju da cvjetaju tek kad neka zemlja uđe u NATO, otvorila je znatan manevarski prostor Rusiji. Ovaj region je gladan novca i investicija i Rusija je toga svjesna. Ona vješto investira, daje kredite i sve ide brže nego što NATO i drugi zapadni subjekti trenutno mogu da odgovore. Činjenica je i da je Rusija pojačala akcije vanjske politike u raznim dijelovima svijeta. Rusija se vraća i kao akter vojne industrije, vojnog povezivanja s drugim zemljama. Partnerstvo sa balkanskim državama joj je veoma važno. U širem smislu, Balkan je čak i predvorje evropskih politika i zato mnoge evropske države naglašavaju te svoje razlike u odnosu na Rusiju. Ovdašnje male države i dalje se oslanjaju na neku od velikih sila i nema sumnje da će neke od njih iskoristiti jačanje ruskog uticaja“, kaže Šolaja.