Dvoboj Italije i EU
24. oktobar 2018
Populistička vlada u Italiji je doslovce bacila rukavicu Europskoj komisiji u lice i izazvala je svojim neprihvatljivim proračunom na dvoboj. EK je prihvatila izazov. I sad počinje fiskalna i politička makljaža. Svađa o ispravnom državnom proračunu se pretvara u ogorčenu borbu za moć između Bruxellesa i Rima.
Iznenađuje da se Europska komisija odlučila za tvrdi stav i po prvi put u povijesti zajedničke valute potpuno odbila nečiji prijedlog proračuna. Nije imala drugog izbora, smatra nadležni povjerenik Valdis Dombrowskis, jer su se populistički pokret Pet zvijezdica i desničarska Lega skoro trijumfalno još i hvalili kako njihov proračun s još više dugova „svjesno i s punom namjerom" krši pravila Europske unije.
Sad je velik rizik kako će vlada u Rimu, koja ionako gleda samo kako će to djelovati na domaću, talijansku publiku krenuti u potpunu blokadu i da će potpuno zatvoriti uši. Neće se trebati dugo čekati na psovke na „birokrate u Bruxellesu" koji su zapravo krivi za sve. Talijanski ministar financija sad ima tri tjedna vremena predstaviti novi prijedlog državnog proračuna bez novih dugova. Ako to ne uspije – a treba računati da će se to dogoditi, onda Europska komisija u dogovoru s drugim zemljama zone eura mora postaviti stroge zahtjeve i na kraju povesti protiv Italije postupak zbog njenog državnog deficita.
Drama se ne može izbjeći
Sve to će samo biti nova voda na mlin populista u Rimu koji, bez obzira na bilo kakve činjenice, optužuju EU kako je ona navodno kriva za osiromašenje Italije. U tom slučaju se tek više nitko neće baviti fiskalnim problemima te zemlje, njenim velikim dugovima i strukturalnim slabostima. Sad se ide na sve ili ništa, sad se radi o tome da se pokaže tko je gazda.
Europska komisija poručuje vladi Italije kako ipak ne može uvijek vrijediti „Italija na prvom mjestu", kako su obećavali u predizbornoj kampanji nego da njen proračun i dugovi imaju europske dimenzije. Talijani – i to ne samo populisti i desničarske svađalice – se pak žale kako EU mjeri s dva mjerila. Na kraju, godinama su i Njemačka i Francuska i druge zemlje kršile propise o državnom deficitu. To je doduše točno, ali postupci protiv tih zemalja su u međuvremenu obustavljeni jer se drže propisa i mogu se pohvaliti s bitno boljim stanjem svoje blagajne nego Italija, u čijim je bankama također još mnogo toga trulog.
Usprkos tome, teško se oteti dojmu da bi europski čuvari financija možda bili blaži prema vladi u Rimu da tamo sjede kršćanski demokrati ili socijaldemokrati. Komisija tu želi također pokazati populistima i desničarima u Rimu tko tu može lupati šakom o stol. S druge strane, vlada Italije se može na mnogim drugim područjima osvećivati Europskoj uniji: blokirati odluke, gušiti rasprave – bilo da je riječ o migrantima, sankcijama protiv Rusije, o Brexitu ili o europskom proračunu nakon 2021.
Još nema mjesta panici
S ovakvom vladom financijskih i političkih kamikaza su u svakom slučaju okončane sve rasprave o reformi zone eura, o bankovnoj uniji ili o zajedničkim jamstvima za štedne uloge. Umjesto toga vlada stagnacija. Uoči izbora za Europski parlament u svibnju 2019., Europska unija s takvom Italijom daje tužnu sliku.
Sad mnogo toga ovisi o reakciji investitora na međunarodnom tržištu novca: hoće li i oni kazniti Italiju i prestati kupovati njene državne obveznice? Šef europskog spasilačkog fonda Klaus Regling upozorava kako ne treba širiti paniku: talijanske financije su zapravo solidnije nego što se čine. On ne vidi opasnost prelaska „zaraze" na druge zemlje zone eura, odnosno – on to još ne vidi.
Europska komisija bi trebala nakon ove grmljavine iz Rima činiti ono što najbolje zna: pregovarati i stvarati nekakav kompromis. Hoće li populisti Italije još uopće htjeti prihvatiti takvu ponudu, to je veliko pitanje.