Svaki put kada se pojavi neki problem u turskoj ekonomiji, svaki put kada Turska dođe na naslovnice iz bilo kojeg razloga, onda je samo pitanje vremena kada će uslijediti potpuno neshvatljiva reakcija turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana. Tako je bilo nedavno na jednoj manifestaciji u zapadnoj Turskoj. Tamo je on objavio da je naložio Ministarstvu vanjskih poslova daprotjera deset veleposlanika koji su se izjasnili za puštanje na slobodu filantropa Osmana Kavale.
Očito je da Erdogan ne samo da voli sukob sa Zapadom, nego mu on i treba. Jer zašto bi se inače sukobljavao sa svojim najvažnijim NATO partnerima, SAD-om, Francuskom i prije svega Njemačkom. Tragično u odnosu sa Njemačkom je da je prije nešto manje od sedam dana njemačka kancelarka Angela Merkel u Istanbulu gotovo isključivo hvalila njemačko-turske odnose. Hvalospjevi su ostali samo prazne riječi, također od Erdogana.
Strategija skretanja pažnje: zapad je uvijek kriv
Ponovno je riječ o dokazanoj metodi koju turski predsjednik opet koristi. Posljednji rezultati ispitivanja javnog mnijenja pokazuju da je Erdoganova stranka AKP izgubila veliku potporu. Za turskog predsjednika glasalo bi samo nešto manje od 30 posto. Nakon toga je Erdogan reagirao divljačkim uvredama na račun oporbenih stranaka.
Prošlog četvrtka službeno je objavljeno da FATF, međunarodna radna skupina za borbu protiv pranja novca, stavlja Ankaru pod pojačani nadzor. Ova odluka je donesena na Istanbulskoj burzi s blagim oscilacijama kursa. No, kada je turska Centralna banka neposredno nakon toga iznenađujuće ponovno snizila ključnu kamatnu stopu, devizni tečajevi su se srušili. Turska valuta doživjela je pad kakav nije imala desetljećima.
To još jednom pokazuje da što je jači unutarpolitički pritisak na Erdogana, to je njegova reakcija nasilnija, uvijek protiv Zapada. I tako mu je dobro došlo da je deset ambasadora uputilo svoj apel Turskoj.
Snažan čovjek i njegova očajna situacija
Nije prvi put da se Erdogan uhvatio u koštac sa Zapadom. Ali ovaj put je, po mom mišljenju, stvarno otišao predaleko. Nakon što je Osman Kavala prije više od četiri godine poslan u zatvor zbog lažnih optužbi, prebačeno mu je da je podržavao prosvjede Gezi koji su održani 2013. godine. Sud ga je oslobodio, ali nekoliko sati kasnije drugi sud ga je osudio kao organizatora pokušaja državnog udara 2016. godine. Da je ova optužba više nego nerealna, više je nego očito.
Europski sud za ljudska prava također je presudio da ne postoje razlozi za daljnji pritvor Kavale i zatražio njegovo hitno puštanje na slobodu. Erdogan je to odbio, zbog čega su i turski sudovi ostali pri svojoj odluci. To još jednom potvrđuje da sudovi donose presude samo po nalogu predsjednika. O neovisnom pravosuđu, o kojem Erdogan stalno govori, ovdje zaista nema ni govora.
Mladi birači se odvraćaju od njega
Posebno je uočljivo da bi mladi ispod 25 godina radije birali druge stranke od predsjednikove. Nezaposlenost raste, na izbjeglice koje žive u Turskoj sada se gleda kao na prijetnju, a na predsjednika koji je vidno lošeg zdravlja više se ne gleda kao na heroja.
U bliskoj budućnosti Turska se suočava s dva važna pitanja: Mogu li oporbene stranke održati jedinstvo do planiranih predsjedničkih izbora 2023.? Ako bude tako, Erdoganu će biti više nego teško da bude ponovno izabran. Međutim, ako se oporba podijeli, to će ići Erdoganu na ruku. Što god budućnost nosi, u sadašnjosti turski predsjednik i dalje ima pune ruke posla kako ne bi još više živcirao svoje zapadne saveznike.
Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu