Erdogan u Moskvi: Sirija glavna tema
23. januar 2019
Turski predsjednik Redžep Taib Erdogan i njegov ruski kolega su već 2016. ujedinili snage. Zajedno s Iranom su tada pokrenuli tzv. Astana proces koji je za cilj imao okončanje rata u Siriji.
Nakon što je američki predsjednik Donald Trump najavio da će povući svoje trupe iz Sirije, svi sudionici u ovom sukobu moraju promijeniti svoju taktiku na terenu. Zato će se i razgovori danas (23.1.) u Moskvi vrtjeti oko tri teme: stvaranju sigurnosne zone u sjevernoj Siriji istočno od Eufrata, moguće operacije turske vojske u Manbidžu i rastućeg utjecaja islamista bliskih Al Kaidi u Idlibu.
Kod svih tema je Turska pri jednoj tvrdokorna: njezin odnos prema Stranci demokratske unije (PYD) i njezinom militantnom krilu YPG koje su osnovali sirijski Kurdi. I PYD i YPG njeguje prisne veze sa zabranjenom Kurdskom radničkom partijom PKK koja stoji na listi terorističkih organizacija, kako u Turskoj tako i SAD-u i Europskoj uniji.
Svađe između NATO partnera
Vlada u Ankari PYD i YPG smatra sirijskim ograncima PKK-a za razliku od SAD-a za koje je YPG bio partner u borbi protiv Islamske države. Američki instruktori su obučavali i naoružali borce YPG-a što je Turskoj oduvijek bio trn u oku i razlog za nesuglasice među NATO partnerima.
Službeni cilj PYD-a i YPG-a je osnivanje jedne autonomne regije na sjeveru Sirije, južno od turske granice. Turska na tom istom području namjerava uspostaviti sigurnosnu zonu. Cilj Ankare je iz ovog dijela Sirije protjerati naoružane pripadnike YPG-a kako bi se stvorio preduvjet za povratak sirijskih izbjeglica koje žive u Turskoj. I među tim izbjeglicama je mnogo Kurda.
Politolog Murat Yeşiltaş radi za Zakladu za politička, socijalna i ekonomska istraživanja (SETA) sa sjedištem u Ankari. On procjenjuje da je oko 300.000 Kurda prisiljeno zbog pritiska YPG-a izbjeći iz ovog dijela Sirije. Turski predsjednik Erdogan je u razgovoru za New York Times najavio da će Turska u kurdskim područjima na sjeveru Sirije uvesti tzv. „lokalna općinska vijeća" a u tom procesu bi trebali sudjelovati Kurdi koji nisu bili umiješani u „terorističke borbe".
Otvoren za alternative?
Stručnjaci smatraju da se i Erdogan i Trump slažu oko uvođenja sigurnosne zone koja bi trebala biti široka 32 kilometara. Turska polaže pravo na uspostavljanje te zone. Je li Washington suglasan s tim, nije posve jasno.
Kerim Has, stručnjak za tursko-ruske odnose sa sjedištem u Moskvi, je siguran da Erdogan i Trump vode razgovore o sudbini sirijskih Kurda. Turska po tom dogovoru ne bi napadala borce YPG-a nego bi oni sam napustili ovu zonu u smjeru juga. Has smatra da je moguće i stvaranje jedne kurdske države u Siriji, po uzoru na sjeverni Irak, uz dozvolu i pomoć Turske.
No kako Moskva gleda na ideju o uspostavljanju jedne tursko-američke sigurnosne zone na sjeveru Sirije? Has ukazuje na stav Moskve po kojem bi režim sirijskog predsjednika Asada ponovno trebao uspostaviti kontrolu nad svim područjima Sirije. I moskovski planovi predviđaju neku vrstu autonomije za Kurde, međutim to bi trebala biti kulturna autonomija. Stručnjak za sigurnost Yeşiltaş smatra da Asad ne bi bio u stanju skrbiti za sigurnost i stabilnost u području istočno od Eufrata. Zato je Rusija i otvorena za alternativna rješenja.
Poziv u pomoć Asadu iz Manbidža
Jedno drugo krizno žarište je grad Manbidž na zapadnoj obali Eufrata. Erdogan ovdje već mjesecima prijeti ofenzivom a razlog treba tražiti u činjenici da je ovaj, mahom Arapima naseljen grad, 2016. od Islamske države preuzeo YPG i ovdje i ostao, suprotno obećanjima iz Washingtona da će se nakon pobjede povući. Činjenica da je YPG na zapadnoj obali Eufrata je tada za Ankaru predstavljala crvenu liniju.
Nakon najave američkog povlačenja YPG je pozvao Asada u pomoć zbog prijeteće turske ofenzive i djelomično se povukao iz grada. Asadove trupe su se porazmjestile po rubu grada. Ruska vojna policija je ovdje također aktivna i to zajedno s pripadnicima YPG-a što je poseban trn u oku Turcima.
Rusija bi rado Manbidž vidjela u rukama Asadovih trupa. Stručnjak Kerim Has naglašava da Moskva nikada Turskoj ne bi dala zeleno svjetlo za ofenzivu na Manbidž. Ako bi se to i dogodilo tada pod uvjetom da se grad što je prije moguće opet preda u Asadove ruke.
Planovi za demilitarizacijsku zonu u Idlibu
Has smatra da, kolikogod da je Erdoganu važna situacija na istočnoj obali Eufrata i u Manbidžu, toliko je Putinu važna sudbina grada Idliba. Rusija i Turska su još u rujnu potpisale ugovor kojem je cilj uspostaviti demilitariziranu zonu u utvrdi pobunjenika Idlibu.
Ugovorom je predviđeno i povlačenje teške artiljerije i povlačenje „svih radikalnih boraca". Najvažniji cilj je povlačenje grupacije Hajat Tahrir al Šam (HTS) koja je bliska Al Kaidi. Turska u svakom slučaju želi spriječiti Asadovu ofenzivu na Idlib koja bi prouzročila novi val izbjeglica.
No uvjeti za ispunjenje stavaka iz ovog sporazuma nisu mogli biti ispunjeni. HTS je nakon borbi protiv pobunjenika koje podržava Turska još samo proširio svoj utjecaj. „Očekuje se da će Putin Erdogana u Moskvi podsjetiti ne stavke iz ugovora i dati mu jasno do znanja – ili ćete vi potjerati HTS iz regije ili ćemo to preuzeti mi", zaključuje Has.