Erdoganovi taoci
21. august 2018
Mešale Tolu (33) je u ponedjeljak dobila obavještenje suda da joj je ukinuta zabrana napuštanja Turske. Tako će ova njemačka novinarka kurdskog porijekla poslije šesnaest mjeseci zatočeništva moći da napusti zemlju. Do decembra je bila u zatvoru, a zatim na slobodi, ali uz zabranu napuštanja zemlje.
Tolu (na naslovnoj fotografiji) je uhapšena krajem aprila prošle godine pod optužbama sa kojima se sreću hiljade kritičara režima Redžepa Tajipa Erdogana – „teroristička propaganda i članstvo u terorističkoj organizaciji". U Istanbulu je radila za jedan ljevičarski portal.
Proces protiv nje se nastavlja i prijeti joj dvadeset godina zatvora no to će biti bez efekta – Tolu će za koji dan biti u Njemačkoj sa trogodišnjim sinom koji je jedno vrijeme živio sa njom u zatvoru. Ipak minhenski Zidojče cajtung piše pod naslovom „Ne baš slobodna" jer je suprug Suat Čorlu takođe optužen i još uvijek ne smije iz Turske.
„Što više raste pritisak na Tursku i njenu valutu, to će popustljiviji biti predsjednik Erdogan i tursko pravosuđe", tumači ugledni Frankfurter algemajne cajtung. Lira je od početka godine izgubila preko 40 odsto vrijednosti, posebno zbog prijetnje sankcijama od strane SAD. Turska nadalje odbija da pusti američkog državljanina pastora Endrjua Bransona i prebacuje mu povezanost sa Fetulahom Gulenom koji je označen organizatorom propalog puča prije dvije godine.
Frankfurter algemajne dodaje da bi Turska mogla da „iskoristi aktuelnu krizu da pokaže svijetu da se suočila sa posljedicama neuspjelog puča i da se vratila principima pravne države. Tako bi Turska mogla da stvori povjerenje i oživi stara prijateljstva".
Na sličnom tragu je komentator lista Zidkurir (Konstanc): „Mešale Tolu je bila talac turske države. (…) No vijest o njenom puštanju ne znači da se Erdogan vratio razumu i da se Turska vraća pravnoj državi. Naprotiv. (…) Sada, kada američki predsjednik Tramp pritiska, Erdogan se najednom približava zvaničnom Berlinu. Puštanje novinarke nije razlog da mu se izađe u susret."
„Na ovome ne smije da ostane. Trenutno je najmanje sedam Nijemaca u zatvoru iz političkih ili neshvatljivih razloga", naveo je njemački šef diplomatije Hajko Mas (SPD). U februaru je na sličan način Tursku napustio njemačko-turski novinar Deniz Judžel, dopisnik lista Velt. Ti slučajevi su žestoko narušili odnose Ankare i Berlina.
Na ogorčenje političke scene naišao je tokom vikenda jedan prijedlog šefice njemačkih Socijaldemokrata Andree Nales koja je rekla da treba razmotriti privrednu pomoć Turskoj bez obzira na političko neslaganje sa Erdoganom. To je razljutilo posebno redakciju najčitanijeg lista u zemlji, tabloida Bild – zar će Njemačka pomagati Erdoganu?
„Spekuliše se o tri miliona sirijskih izbjeglica koje Erdogan trenutno drži u svojoj zemlji. Od izbjegličkog dila sa Turskom je pristizanje izbjeglica u Njemačku u velikom padu", navodi Bild moguće razloge što Berlin i dalje umjereno komunicira sa Ankarom.
O tome piše i General ancajger iz Bona: „Erdogan je upućen na to da obnovi tijesne veze sa Evropom i Njemačkom. Njemačka je za Tursku najvažniji trgovinski partner. Moglo bi se pomisliti da u Berlinu ne treba rasprostrijeti crveni tepih jednom turskom predsjedniku koji je ne tako davno poredio njemačku vladu sa nacistima. Ali nije cijela istina da Erdoganu treba Njemačka. I Njemačkoj treba Turska: kao partner u NATO, zbog izbjegličkog sporazuma i kao zemlja koja drži bliskoistočne konflikte daleko od Evrope."
Imajući u vidu državnu posjetu Erdogana Berlinu krajem septembra, list zaključuje: „Njemačka dakle ima interesa za stabilnom turskom. Ali nema razumnog razloga da se stabilizuje Erdogan kao predsjednik. Njemačka vlada treba da ispruži ruke Turskoj, a da pri tome što je manje moguće podržava samog Erdogana."
priredio Nemanja Rujević