Erodgan kao „mangup u pubertetu“

Tihi pa sve glasniji sukob Ankare i Berlina traje od propalog puča prošle godine kada su u turskom državnom aparatu krenule čistke. Od tada Erdogan nije dozvoljavao njemačkim poslanicima da posjete vojnike Bundesvera u bazi Inčirlik, zbog čega su ovi tu bazu i napustili. U međuvremenu je uhapšeno 22 njemačkih državljana pod optužbama za terorističku propagandu. Najpoznatiji je novinar Deniz Jučel koji je već šest mjeseci u samici zatvora Silivri nadomak Istanbula. Njemačka je odobrila azil nekolicini turskih oficira sa porodicama zbog bojazni da bi ih u turskoj sačekao montirani proces zbog tobožnjeg učešća u puču. Tokom vikenda je došlo do novog zaoštravanja u odnosima kada je po nalogu Turske tokom odmora u Španiji uhapšen – pa ubrzo pušten – njemački pisac turskog porijekla Dogan Akhanli.

„U biti je autokrata da se ponašaju mangupski. Na to treba odgovoriti snažno, nikako mangupski: snažno znači odmjereno, usmjereno i koncentrisano", piše u Zidojče cajtungu urednik političke rubrike Heribert Prantl. „Neke Erdoganove izjave ne zaslužuju pažnju jer im se time samo daje na značaju – poput nečuvenih izjava o njemačkom ministru spoljnih poslova. A ima i Erdoganovih poteza koji traže oštru reakciju – poput hapšenja njemačkih građana iz političkih razloga."

Osvrćući se na potjernicu za Akhanlijem, raspisanu preko Interpola, Prantl u minhenskom listu komentariše: „U Turskoj, za razliku od Španije, ne postoji pravosuđe po načelima pravne države. Erdogan je potčinio sudsku vlast. On to čini kako bi spriječio gubitak sopstvene vlasti. On to čini jer sigurno zna da je prošao zenit njegove moći. Njemačka politika ima veću mogućnost uticaja na Turke u Njemačkoj nego na samog Erdogana. Jedan dio njih se stidi Erdoganovog ponašanja; drugi dio je očaran Erdoganom, njegovim epovima o turskom ponosu i pokušajem da sebe izjednači sa Turskom. Zato reklama za ponovno uspostavljanje pravne države u Turskoj treba da počne u Njemačkoj."

„Novi kvalitet" međutim ima i direktni poziv Erdogana njemačkim građanima turskog porijekla da na predstojećim izborima ne glasaju za demohrišćane (CDU/CSU), socijaldemokrate (SPD), kao ni za opozicione Zelene. Te stranke su, kako je rekao, „neprijatelji Turske". Gabrijel je ocijenio da se radi o „do sada neviđenom miješanju u suverenitet naše zemlje" i da Erdogan pokušava da „nahuška ljude u Njemačkoj jedne na druge".

Rojtlinger generalancajger o Erdoganovim izjavama piše: „To nisu riječi jednog predsjednika, jednog čovjeka koji predstavlja svoj narod. To je rječnik nekakvog mangupa u pubertetu. Erdoganove tirade eskaliraju u rečenici: 'Oni su svi neprijatelji Turske.' Kakva li se oholost krije iza ove rečenice? Erdogan nije Turska. Njemački političari na koje baca kletve su naime osudili isključivo neprihvatljiv izbor riječi predsjednika, a nikada turski narod."

Njemačka je zbog hapšenja svojih državljana u Turskoj već upozorila da se u tu zemlju putuje na sopstvenu odgovornost, te povukla državne garancije za investitore i izvoznike u Tursku. No Evropska unija još nije reagovala kao cjelina – tako Turska i dalje dobija pretpristupnu pomoć iako se sa svih strana ukazuje da je čitav proces evrointegracija Turske odavno samo šarena laža. „Da EU uzima sopstvena pravila za ozbiljno, pristupni pregovori sa Ankarom bi davno bili prekinuti", kritikuje Štutgarter cajtung.

Pa ipak, nastavlja se u ovom listu, „ako se sruše svi mostovi ka Ankari, EU će izgubiti svaki uticaj na dešavanja u Turskoj. Odnos sa tom zemljom ostaje hod po žici. S jedne strane, EU duguje solidarnost turskoj opoziciji koja se bori za povratak demokratije i evropsku perspektivu. S druge strane, najnoviji Erdoganovi borbeni pokliči traže jasan odgovor: ovako Turska nema budućnost u Evropi."

priredio Nemanja Rujević