EU je potrebna evropska pomorska spasilačka služba

DW: Libija kao propala država na jednoj strani, preopterećena Italija na drugoj. Koju potencijalnu opasnost pokazuje taj dio Sredozemlja?

Sebastian Bruns: Područje između Libije i Italije spada u najuže na Sredozemnom moru i glavna je ruta za ilegalne migracije, za krijumčare, ali i za očajne ljude iz Afrike i Azije. Otkako je zatvorena balkanska ruta, izbjeglice traže novi put i pronašle su ga u tom području. Pored operacije EU pod nazivom „Sophia" na Sredozemnom moru postoje i pojedinačne operacije pomorskih jedinica zemalja članica EU koje spašavaju izbjeglice. To povećava mogućnost da izbjeglice zaista uspiju da se se ne udave u moru.

Zašto se to područje ne može kontrolisati?

Jedan od faktora je njegova veličina. Kompletno područje na kojem se realizuje operacija „Sophia" je veliko kao Savezna Republika Njemačka. U operaciju je stalno uključeno između šest i osam brodova. Tome treba još dodati brodove humanitarnih organizacija koji također rade na spašavanju izbjeglica. Međutim, to nije dovoljno. Jedno tako veliko područje mora biti dobro pokriveno." "Potrebno je više aviona nego što je trenutno slučaj. Na taj način se lakše uočava položaj brodova i vrši koordinacija. To je težak poduhvat. U sve to spada i politička volja za stalnim prisustvom. Međutim, pitanje izbjeglica dijeli Evropu. Osim toga nema integrisane evropske obalske straže nego obalske straže i mornarice države pred čijom obalom se dešava cijela stvar. Frontex u međuvremenu ima pomorski mandat, ali zemlje članice EU prema njemu imaju maćehinski odnos. Osim toga, Frontex nema vlastitih velikih brodova ili aviona.

Italija je najavila da će blokirati produžetak operacije „Sophia".  Na taj način se misija EU dovodi u pitanje. Šta je potrebno uraditi da se stanje poboljša.

Sigurno je da nije greška ako se bude borilo na rješavanju uzroka zbog kojih ljudi napuštaju svoje zemlje. Ono što rade mornarica, humanitarne organizacije ili Frontex je ustvari samo borba protiv simptoma. U Libiji moraju biti uspostavljene strukture tako da uopšte ne dolazi do krijumčarenja ljudi. Također se u Africi mora boriti protiv uzroka zbog kojih ljudi napuštaju svoje kuće i bježe u Evropu. To je generacijski zadatak. Sada imamo problem da su ograničeni resursi koje Evropa želi staviti na raspolaganje. S jedne strane postoji formulacija prema kojoj se želi uspostaviti „Maršalov plan" za Afriku. Međutim, ja sam skeptičan. S druge strane evropske pomorske snage nisu potrebne samo na tom području. Postoji dosta drugih žarišta gdje moraju biti prisutne: Sirija, istočni dio Sredozemnog mora, sjeverni Atlantik, Baltičko more, Arktik...Pokušaj italije da blokira produžetak misije EU pod nazivom „Sophia" vidim kao očajnički čin".

Da li postoje koncepti za primjenu alternativnih mjera kako bi se poboljšala sigurnost na Sredozemnom moru?

Od 2016. godine postoji „European Union Border Assistance Mission" (EUBAM) u Libiji. U okviru te misije se vrši obuka libijske obalske straže. Za tu obuku je potrebna oprema i brodovi. Međutim, u Libiji postoje različiti gospodari rata, različiti akteri konkurentnih vlada koje ne vjeruju jedna drugoj i koje se međusobne bore. Pod takvim uslovima je veoma teško formirati državnu obalsku stražu. Ne radi se samo o obalskoj straži, već i odgovarajućem policijskom potencijalu za rad u lukama. Zatim se tu radi i o državnom tužilaštvu , sudovima... aspektima koji zavise o dobrom državnom vodstvu. To je herkulovski zadatak.

Također je za to morsko područje potrebna evropska pomorska spasilačka služba. To znači da pomorske snage ne trebaju u region slati svoje razarače i fregate, nego da sve zemlje članice EU trebaju učestvovati sa brodovima obalskih straža i policijom za zaštitu voda, dakle sa malim jedinicima koje ne moraju biti posebno opremljene da na Atlantiku love podmornice. Na taj način bi se bar malo rasteretile evropske pomorske snage. U takve pomorske jedinice bi se mogle uključiti i privatne spasilačke pomorske jedinice, tako da bi bila unaprijeđena integracija civilnih, vojnih, ali i policijskih sredstava. Za Libiju i to morsko područje postoji mnogo različitih konkurentskih operacija koje još nikada nisu ujedinjene: Možda bi evropska pomorska spasilačka služba bila korak naprijed. 

Zahtjevate evropsku pomorsku spasilačku službu: Kako se to može implementirati?

Moj prijedlog je da se konačno počne ozbiljno razmišljati o evropskoj oblaskoj straži: dakle uspostaviti integrirane strukture u kojim bi na moru mogle zajedno raditi i biti koordinisane policijske, vojne i humanitarne snage. Međutim, iza toga mora stojati određena politička volja. Za EU bi to bila šansa, jedan integrativni aspekt. To zahtjeva određenu iskrenost: za šta treba biti korištena ta evropska obalska straža i šta ona treba raditi? Mora se spriječiti da to bude samo paravan. Ne možemo izbjeći diskusiju o tome kako u ovoj oblasti možemo unaprijediti pomorsku sigurnost. Ali evropska oblaska straža je u svakom slučaju prvi korak u tom pravcu.

 

Dr. Sebastian Bruns je šef odjela pomorska strategija i sigurnost na Institutu za sigurnosnu politiku Univerziteta u Kielu.