"Moramo okončati rat." Indonezijski predsjednik Joko Widodo već je na početku samita G20 tematizirao rusku agresiju na Ukrajinu, te tako odredio i ton sastanka na otoku Baliju. "Ako se rat ne završi, bit će teško opravdati našu odgovornost naspram budućih generacija." Njegov apel je zazvučao patetično, i on je došao nakon nekoliko mjeseci diplomatskih napora oko posredovanja iza kulisa. Koliko je taj apel hitan, svim je sudionicima samita postalo prilično jasno i nakon pada rakete na poljskom državnom teritoriju u utorak navečer.
Widodo je naime otputovao u Moskvu i u Kijev. On se usprotivio ideji isključivanja Rusije iz skupine 20 najvažnijih ekonomskih nacija svijeta – i to usprkos tome što su to zahtijevali mnogi na Zapadu. Indonezija, koja do srijede obnaša funkciju predsjedateljice G20, htjela je da samit na Baliju bude uspješan.
Mudro i spretno
I upravo je zasluga Indonezije da je samit, suprotno očekivanjima, okončan usvajanjem zajedničke izjave u kojoj izričito stoji da većina članica skupine osuđuje ruski rat. Domaćini su dobro pripremili sastanak i spretno su moderirali, može se čuti od diplomata. I to usprkos lošoj konstelaciji.
Postojala je naime velika bojazan da se sudionici samita neće moći usuglasiti ni oko čega, zato što su velike razlike u mišljenjima. Postojala je bojazan da će Rusija i Kina blokirati sve napore u tom smjeru. Da će većina zemalja u razvoju ustuknuti od bilo kakve kritike na račun Kremlja. Da će G20, forum koji je nastao kao reakcija na financijsku krizu u Aziji u 90-im godinama prošlog stoljeća, postati zastarjeli konstrukt.
Europljani govore o uspjehu
A činjenicu da se to ipak nije dogodilo Europljani su deklarirali kao svoj uspjeh. I doista su se oni od početka rata trudili kako bi uvjerili zemlje u razvoju u to da ruska invazije na Ukrajinu nije bila (is)provocirana, a i da nije opravdana. Neumorno su upozoravali da je baš taj rat razlog za nestašice prehrambenih proizvoda, odnosno rasta inflacije i cijena energije.
No, samo napori Europljana sigurno ne bi bili dovoljni da Bali kao samit ipak uspije. Jer ruskim lažima o tome da su Zapad i njegove sankcije krivi za sve, još uvijek se vjeruje u nekim dijelovima svijeta. Pogotovo tamo gdje Rusija koristi slabosti Zapada i anti-američko raspoloženje kako bi proširila svoj utjecaj, tamo gdje se Vladimira Putina još uvijek smatra jakom figurom.
Susret Xija i Bidena
Bez indonežanske pregovaračke spretnosti i bez ambicija te zemlje da zaigra veću ulogu na međunarodnoj sceni, ne bi bilo moguće usvajanje izjave na koncu samita. Indonezija je ponudila i pozornicu za kinesko-američki susret na vrhu, koji je djelovao deeskalirajuće, susret koji je možda pomalo oslabio podršku Pekinga Moskvi. Barem za sada.
Naravno da je izjava sa samita na koncu konca samo komad papira. I naravno da se na Baliju radilo i o konkretnim nacionalnim interesima. O interesima Indonezije, ali i Indije i drugih zemalja u razvoju, koje će u idućim godinama predvoditi G20: Indija preuzima predsjedanje 2023., Brazil 2024., a Južnoafrička Republika 2025. Svi oni žele razgovore s etabliranim industrijskim nacijama na ravnopravnoj bazi – dijalog ravnopravnih partnera.
Ruske laži
To ipak Indiju vjerojatno neće spriječiti da i dalje zahtijeva popust na ruske isporuke energenata ili da kupuje rusko oružje. U pravu je i njemački kancelar kada govori o tome da će naš svijet u budućnosti postati multipolarniji. Ako industrijske nacije žele braniti poredak koji se temelji na određenim vrijednostima, onda one moraju surađivati s drugim demokracijama, pa čak i onda kada one ne odgovaraju baš posve našim predodžbama.
Zemlje u razvoju poput Indonezije ili Indije pokazale su na Baliju da su spremne za to. One se čine spremnima i za preuzimanje više globalne odgovornosti. A to nudi nove šanse i globalnom sjeveru.