Gdje sa izbjeglicama – u selo ili grad?

Dva mjesta u Njemačkoj teško da mogu biti različita. Selo Wimbern u okrugu Soest u pokrajini Nordrhein-Westfalen ima nogometno igralište i dva automata za prodaju cigareta. Selo je od željezničke stanice udaljeno oko tri kilometra. Harvestehude je gradska četvrt milionske metropole Hamburga koja se nalazi uz jezero Außenalster. U Harvestehudeu se nalazi veliki broj vila i stambenih objekata u kojim žive imućniji građani.

Wimbern i Harvestehude ipak imaju nešto zajedničko: ova dva mjesta trebaju biti novi dom za neke od izbjeglica koje iz ratnih i kriznih regiona dolaze u Njemačku. U Wimbernu se od 2012. diskutuje o otvaranju centra za prihvat izbjeglica. Za razliku od Wimberna, Harvestehude je od grada kupio objekat koji bi još u toku ove godine, trebao biti novi dom za tražioce azila.

Previše izbjeglica znači previše promjena

Kada je Christian Meier u oktobru 2012. godine sa ostalim mještanima Wimberna osnovao udruženje „Dorf Wimbern e.V“ nije znao kojim konkretno temama će se baviti ta mala grupa. „Ideja je bila da jednostavno zadržimo u životu istoriju našeg sela“, kaže Meier. Nakon toga je stigla vijest koja je sve promijenila: okružna vlada planira da objekat bolnice na periferiji sela, koji je prazan, pretvori i izbjeglički centar. U tom centru bi izbjeglice bile zbrinute prva tri mjeseca boravka u Njemačkoj i za to vrijeme bi trebale steći osnovno znanje njemačkog jezika i osnovna pravila života u zemlji. Najveći problem je predstavljalo to što Wimbern ima 830 stanovnika i što bi u bivšu bolničku zgradu trebalo biti smješteno 500 izbjeglica.

Od tada predsjednik udruženja Christian Meier informiše stanovništvo o novom razvoju događaja i političarima piše e-mailove i šalje pisma. Prvo je počeo kod lokalnih političara, da bi kasnije poštu slao i na adresu ministra unutrašnjih poslova Nordrhein-Westfalena. Veći broj stanovnika Wimberna nije saglasnom sa planovima o izgradnji izbjegličkog centra. „Naše selo ima 830 stanovnika. Ako se od jednom doseli još 500 osoba na jedan, prilično skučen prostor, onda se postavlja pitanje da li se naše mjesto može nositi s tim“, pita se Meier.

Bivša bolnička zgrada u Wimberu je izabrana jer je pogodna za prihvat izbjeglica – prazna je i nalazi se izvan sela. Međutim, ti razlozi nisu uvjerljivi za mještane. Meir kaže da se u selu svi međusobno poznaju. Nakon seoskih proslava, koje se održavaju dvaput godišnje i koje su vrhunac seoskog života, žene se bez problema mogu same vratiti kući. Stanovnici sela se boje da će se otvaranjem izbjegličkog cetra povećati kriminal u selu.

Osim idiličnosti, Wimbern izbjeglicama nema šta ponuditi: „Ovdje u selu nema ništa. Čak nemamo ni prodavnicu“,kaže Meier. Problem kod postojećih planova bila bi i sama integracija izbjeglica u seosko društvo: „Kod takvih ljudi bi to bilo dosta teško jer bi ovdje bili smješteni određeno vrijeme“, kaže Meier. Naime, izbjeglički cenatr bi trebao biti samo privremeno mjesto boravka. Izbjeglice bi nakon šest ili osam sedmica provedenih u Wimbernu bile smještene u neki od izbjegličkih centara u Nordrhein-Westfalenu.

Razuman smještaj

„Nema smisla izbjeglice smještati u masovna prihvatilišta, daleko od saobraćajnih veza i gradova“, kaže Günter Burkhardt, rukovodilac organizacije za pomoć izbjeglicama „Pro Asyl“. Kroz Wimbern saobraćaju dvije autobuske linije. Jedan autobus saobraća neredovno, svaka dva sata, a drugi dva puta dnevno. „Takva forma prihvata izbjeglica vodi izolaciji i marginalizaciji ljudi“, kaže Burkhardt.

Pro Asyl podržava prihvat izbjeglica u okviru kojeg će izbjeglice, što je prije moguće, biti smješten u stanove u kojim brzo mogu upoznati svoje komšije i gradske četvrti u kojim žive. „To je neophodno za normalan suživot izbjeglica i ljudi koji već žive u tim četvrtima“, kaže Burkhardt.

Izbjeglički centar pored luksuznih kuća

Normalan suživot je i cilj Hendrikje Blandow-Schlegel. Ona je advokat i živi i hamburškoj četvrti Harvestehude. Tamo u neposrednoj blizini luksuznog projekta “Sofijina terasa” treba biti otvoren izbjeglički centar. List “Hamburger Abendblatt” piše da je gradska uprava za 14 miliona eura kupila zgradu bivšeg vojnog odsjeka u koju želi smjestiti 250 tražilaca azila. Kada je Blandow-Schlegel krajem prošle godine čula o takvim planovima, odmah je počela ralizaciju pomoći tom projektu. “Naša je obaveza pomoći ljudima koji su izgubili svoj dom”, kaže zamjenica predsjednika lokalnog odbora Socijaldemokratske stranke (SPD).

Ona je osnovala građansku inicijativu iz koje je izraslo udruženje koje treba pomoći tražiocima azila da se integrišu u svakodnevicu te četvrti. Udruženje je osnovalo nekoliko grupa koje pomažu izbjeglicama, pored ostalog i gdje mogu jeftino kupovati. Blandow-Schlegel smatra da je važno da se izbjeglice ne zbrinjavaju u gradske četvrti koje su i same preopterećene.

Još nije poznato šta će biti sa mogućim smještajem izbjeglica u selo Wimbern. U stropnim pločicama praznog objekta bivše bolnice je pronađena otrovna supstanca PCB (Polihlorovani bifenili) . Saniranje je završeno. Vlasti sada čekaju rezultate kontrole vazduha u prostorijama.

Autori: Carla Bleiker / Mehmed Smajić

Odgovorna urednica: Belma Šestić