Gerhard Schröder šteti ugledu Njemačke

Ruska invazija na Ukrajinu potaknula je mnoge na preispitivanje: FC Schalke 04 raskinuo je svoj nedavno produženi sponzorski ugovor s Gazpromom. Natjecanje za pjesmu Evrovizije održaće se bez Rusije. Samo jedna osoba je ostala čvrsto privržena Rusiji i diktatoru u Kremlju: Gerhard Schröder.

- pročitajte i ovo:  Gerhard Schröder: bivši kancelar i „Putinov potrčko“?

Bivši njemački kancelar postao je težak teret za njemačke socijaldemokrate - teret koji se više ne može nositi. Izrekom da je Vladimir Putin "besprijekoran demokrat" Schröder je još u vrijeme dok je bio na čelu Njemačke, ispao smiješan. Činjenica da on ne zauzima jasan stav u pogledu ruske invaziju na Ukrajinu, niti osuđuje Putina, nedostojna je bivšeg kancelara SR Njemačke i u konačnici sramotna.

- pročitajte i ovo:  Putinov omiljeni Nijemac i stid u Njemačkoj

Ni intuicija ni etička svijest

Stoga je apsolutno tačno da novoizabrani šef SPD-a Lars Klingbeil traži od Schrödera da prekine sve poslovne kontakte s Rusijom. Između ostalog, Schröder je član Nadzornog odbora Gazproma, pa čak i predsjednik Nadzornog odbora ruske državne naftne kompanije Rosneft, na čijem čelu je Putinov čovjek od povjerenja Igor Sechin. Znakovito je, međutim, da se od Schrödera mora tražiti da poduzme taj korak. Bivši savezni kancelar nema niti osjećaj niti moralnu svijest za svoje postupke.

Ako se nastavi opirati, ne distancira od Putina i nastavi primati honorare iz Rusije, trebao bi mu se oduzeti ured i saradnici, koji se finansiraju novcem njemačkih poreznih obveznika. Takvih inicijativa je bilo ali se s tim konsekventno do sada nije bavilo.

I dok Olaf Scholz kao prvi socijaldemokrata nakon Schröderovog odlaska sa kancelarske funkcije 2005. upravlja zemljom, nedopustivo je da njegov prethodnik javno osujećuje napore za mir i stabilnost u Evropi.

Bude se sjećanja na Helmuta Kohla

Situacija podsjeća na stanje u CDU-u nakon skandala s donacijama. Helmut Kohl je prihvatio ilegalne donacije za svoju stranku i dao "časnu riječ" da neće imenovati one koji su mu dali novac. Bivši kancelar se pod pritiskom Predsjedništva CDU odrekao titule počasnog predsjednika svoje stranke a postao je i parija, izgubivši svojim ponašanjem veliki dio reputacije koju je stekao kao "kancelar ujedinjenja" i "veliki Evropljanin".

Unija bi stoga, kao najveća opoziciona snaga u Njemačkoj, trebala ostati suzdržana, ukoliko bi došla u iskušenje da iskoristi neugodno ponašanje Gerharda Schrödera za političke igre. Kao što je to bio slučaj sa Kohlom u redovima demohrišćana, isto tako su i mnogi socijaldemokrati zgroženi ponašanjem bivšeg SPD-kancelara Schrödera.

Navodno potkupljivi predsjednik

Nameće mi se još jedna paralela: demohrišćanin Christian Wulff. Nakon nevjerovatnog medijskog pritiska, ovom bivšem njemačkom predsjedniku suđeno je za zloupotrebu službenog položaja zbog prisvajanja koristi i potkupljivost. Nakon njegove ostavke, pojavili su se zahtjevi da mu se ne daje ured i ne plaćaju uposlenici, na što njemački predsjednici imaju doživotno pravo.

No, sud je potvrdio javnosti, razjarenoj zbog jednog dječijeg autića (bobby-car) poklonjenog predsjedniku koji je stajao u kutku za igranje u predsjedničkom dvorcu Bellevue, da od optužbi nema ništa. No, Njemačka je odavno (op. red.: i prije oslobađajuće presude suda) izgubila svog najmlađeg predsjednika, koji je zasigurno mogao dati mnoge dobre i važne impulse u pogledu integracije i pluralističkog društva.

Ovaj proces narušio je ugled SR Njemačke - a ne ugled Christiana Wulffa.

U slučaju Gerharda Schrödera situacija je obrnuta. Ovaj bivši kancelar šteti ugledu Njemačke. S obzirom na situaciju u kojoj se nalazi cijeli evropski kontinent, ovakvo stanje nije održivo. Nije bitno ima li Vladimir Putin nešto u ruci protiv Schrödera i da je li bivši kancelar "samo" tvrdoglav, nepopravljiv i nrazuman starac. Demokratske stranke u njemačkom parlamentu trebale bi mu zajednički oduzeti privilegije s kojima on i dalje istupa kao reprezentant njemačke demokratije.

Alexander Görlach je viši saradnik Carnegie vijeća za etiku u međunarodnim odnosima (Carnegie Council for Ethics in International Affairs), naučni saradnik na Internet institutu Univerziteta Oxford i počasni profesor etike i teologije na Univerzitetu Leuphana. Ovaj doktor lingvistike i teolog bavi se narativima identiteta, budućnosti demokratije i temeljima sekularnog društva. Nakon boravka u Tajvanu i Hong Kongu, ova regija svijeta a posebno uspon Kine i implikacije koje to ima na slobodan svijet, postala je njegova glavna preokupacija. Obavljao je razne dužnosti na Univerzitetima Harvard i Cambridge. Od 2009. do 2015. bio je osnivač i glavni urednik časopisa "The European".

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu