Tako je Kol govorio u Drezdenu
19. decembar 2019
Atmosfera je napeta pred taj 19. decembar 1989, kancelar Helmut Kol i njegova delegacija lete za Drezden. Prvi put poslije pada Berlinskog zida. Cilj putovanja je sastanak sa šefom države DDR Hansom Modrovim i razgovor o budućnosti njemačke države. No, mnogo važniji je – Kolov govor.
Govornički pult djeluje maleno na velikom trgu. Iza njega su ruševine Bogorodičine crkve koja je uništena 1945. u Drugom svjetskom ratu; one stoje tu kao sjećanje, kao opomena. Tu je kancelar položio cvijeće. Pred pultom je gotovo nepregledna masa crno-crveno-zlatnih zastava, ljudi koji uzvikuju „jedinstvo, jedinstvo" i „Helmut, Helmut".
Kasnije je Kol rekao da je to bio jedan od najtežih govora u njegovom političkom životu. Jer, „Ljudi su čekali na poruku. Ne samo tamo na trgu, već u čitavoj zemlji". „Ali, gledali su i milioni ljudi u inostranstvu, gdje također ima strahova koji se moraju uzeti u obzir."
Izbjeći eksplozivno raspoloženje
„Bilo je vrlo tiho u avionu", sjeća se Dorotee Vilms, tadašnja ministarka za unutarnjemačke stvari: „Kol nas je još jednom podsjetio da moramo da učinimo sve da u Drezdenu ne bi došlo do eksplozivnog raspoloženja."
Kol je znao: pobjedničke sile iz Drugog svjetskog rata pažljivo posmatraju kuda će on uprijeti prstom. Otkako je prije nekoliko nedjelja prezentirao plan od 10 tačaka o njemačkom ujedinjenu, o kojem nije govorio nikome osim predsjedniku SAD-a, četiri savezničke sile su zabrinute. Pored SAD-a su to Velika Britanija, Francuska i Sovjetski Savez. Šta će biti sa podijeljenom i tako oslabljenom Njemačkom poslije pada Zida?
I u samoj DDR je situacija napeta. Ubrzo poslije otvaranja ka Zapadu, mnogi su se zabrinuto pitali šta će biti sa njihovom državom i socijalističkim društvenim modelom. Neposredno pred Kolovu posjetu Drezdenu, prema jednoj anketi, većina građana je bila protiv njemačkog ujedinjenja.
Ponovno ujedinjenje? Ne sa Modrovim.
Ali, kada je Kol stigao, primljen je sa oduševljenjem. Dok se automobilom vozio gradom, svuda je praktično bio špalir razdraganih građana.Došli su da vide kancelara.
Poslije pregovora sa ministrima i razgovora Kol-Modrov u četiri oka, zapadnonjemačkoj delegaciji je bilo jasno: od Modrovljeve vlade se ne može mnogo očekivati. Kolov savjetnik za spoljnopolitička pitanja Horst Telčik sjeća se da su se svi nadali prijedlozima ekonomskih i političkih reformi. „A nije se desilo ništa". Na zajedničkoj konferenciji za štampu, Hans Modrov je još jednom naglasio da vjeruje u „egzistenciju dvije suverene njemačke države koje postoje nezavisno jedna od druge."
Kolov cilj: „jedinstvo naše nacije"
Ljudi su saznali da će u Drezdenu govoriti Kol samo dan pred taj govor, kada je to na jednim demonstracijama najavio borac za građanska prava Herbert Vagner. „Ta vijest se munjevito proširila i svi su htjeli da dođu da ga slušaju", sjeća se Vagner, koji je tada pripremao samu binu i zvučnike.
„Kada se sada toga sjetim, kako su tog jutra ljudi skandirali parole, jedinstvo, jedinstvo, Helmut, Helmut, ako Vi kao političar u takvim situacijama nemate odgovor i ne obratite se ljudima, onda ste promašili poziv", kaže Maike Kol-Rihter, udovica bivšeg kancelara. To je u emotivnom smislu bio „jedan od najvećih dana njegovog života".
Kol drži govor od oko 15 minuta, zahvaljuje se građanima DDR na hrabrosti što su sproveli tako mirnu revoluciju. On poručuje da budućnost Njemačke mora da se usaglašava sa evropskim susjedima i gleda u budućnost: „Moj cilj ostaje, ako to istorijski trenutak dozvoli, ujedinjenje naše nacije". Masa kliče i pjeva: „Kakav divan dan danas", Kol se oprašta i vidno dirnut kaže: „Bog blagoslovio našu njemačku otadžbinu".
„Kada bih sada zucnula, utukli bi me"
„Tu se vidjelo da građani DDR-a neće treći socijalistički eksperiment, već da hoće njemačko jedinstvo", sjeća se Herbert Vagner 30 godina kasnije.
No, usred euforije se pojavljuju znakovi pitanja. Anemari Miler, braniteljka građanskih prava iz Drezdena, te večeri je također bila pred ruševinama Bogorodičine crkve. „Mislila sam: kada bih sada nešto zucnula, utukli bi me. Zavladala je takva euforija da ljudi više nisu bili raspoloženi za bilo kakve diskusije", sjeća se ona. Kao i neki drugi pripadnici mirovnog pokreta, ona je imala pred očima demokratsku ali samostalnu budućnost DDR-a."
Ujedinjenje je ostavilo rane
Taj dan u Drezdenu je za neke bio ključni trenutak njemačke istorije koji je utro put brzom ujedinjenju godinu dana kasnije. Za druge je i danas – 30 godina kasnije – to pod znakom pitanja. Njemačka je ponovo ujedinjena, ali da li Istočni Nijemci osjećaju da su cijenjeni?
U martu 1990 su prvi put održani slobodni izbori u DDR-u. Političar SPD-a Markus Mekel bio je dio te prve vlade, i za DDR je pregovarao o njemačkom ujedinjenju. Danas sa skepsom govori o ulozi Helmuta Kola. „Perspektiva na koji način su se poslije 1990. odnosili prema vladi DDR-a kojoj sam i ja pripadao bila je loša, jer su postupali kao da je njemačko ujedinjenje izdejstvovao samo kancelar. I zato je udio Istočne Njemačke potpuno smanjen".
Ponovno ujedinjenje je kod nekih ostavilo rane koje još nisu zacijelile. Širom svijeta su ujedinjenje i mirovni proces služili kao uzor. U Drezdenu su mnogi građani odobravali put Helmuta Kola.