Heroj njemačkog otpora fašizmu
21. septembar 2018
"Sloboda" - velikim slovima je Hans Scholl napisao tu riječ crnom bojom lijevo i desno kraj ulaza u zgradu minhenskog sveučilišta. Četiri puta. Noć je, 3. veljače 1943. Već tri sata student medicine hoda mračenim minhenskim ulicama zajedno sa svojim prijateljem Alexandrom Schmorellom. Obojica su članovi ilegalne grupe "Bijela ruža" koja si je za cilj postavila ni više ni manje nego rušenje nacionalsocijalističkog režima u Njemačkoj. Radi se o maloj grupi, članovi su mladi ljudi iz Münchena, uglavnom studenti. Kasnije, nakon kraja rata, to će postati jedna od najpoznatija grupa otpora Hitleru unutar zemlje - možda i zbog toga što ih i nije bilo baš jako puno.
Te noći njihov je plan da svoju poruku otpora napišu na različita istaknuta mjesta u gradu. Sa sobom nose šablon s porukom: "Dolje Hitler" i prekriženim kukastim križem. Ali Gestapo im je u tom trenutku već na tragu. Tri tjedna kasnije Hans Scholl je mrtav, ubijen od strane nacionalsocijalista.
Najprije fascinacija, onda pobuna
Kada je Adolf Hitler 1933. došao na vlast u Njemačkoj Hans Scholl ima 14 godina i živi sa svojom obitelji u Ulmu. U početku je, jednako kao i njegova sestra Sophie, fasciniran nacionalsocijalizmom. Protiv volje svog liberalnog oca on se angažira u redovima Hitlerjugenda i sanja o oficirskoj karijeri u njemačkoj vojsci Wehrmachtu.
No bespogovorna poslušnost i ograničenje slobode sve mu više smetaju, dok kršćanske vrijednosti dobivaju kod njega sve veći značaj. Kao student medicine u Münchenu on već 1939. počinje dolaziti u kontakt s drugim kritičarima režima. Za vrijeme semestarskog raspusta angažira se kao sanitetski pomoćnik i neposredno se susreće sa strahotama rata. U njemu polako sazrijeva odluka da podigne glas protiv moćnika.
Bijela ruža
1942. se Hans Scholl na minhenskom sveučilištu udružuje sa nekolicinom drugih studenata, kako bi se udružili u borbi protiv nacionalsocijalizma. Zajedno sa Alexanderom Schmorellom osniva grupu otpora "Bijela ruža". Kasnije im se pridružuju još i Christoph Probst, Willi Graf, Hansova sestra Sophie Scholl i profesor filozofije Kurt Huber.
Tajno su tiskali letke u kojima su žestoko kritizirali ubojstvo 300.000 židova i pozivali na pružanje otpora. Pisali su kako je "krajnje vrijeme da se istrijebi smeđa (boja nacističkih uniformi, op. red.), horda", i te su letke slali na adrese izabranih intelektualaca. Uz to su ih i tajno dijelili po Münchenu i drugim gradovima na jugu Njemačke i u Austriji. Šesti letak je za Hansa Scholla i njegove suborce bio zadnji.
Zadnji poziv
18. veljače 1943. su brat i sestra Scholl s jednim koferom i jednom aktovkom pod rukom ušli u zgradu minhenskog sveučilišta. U toj su prtljazi oni imali oko 2000 komada letaka koje su počeli stavljati na različita mjesta u zgradi. Kada je Sophie Scholl jedan svežanj letaka bacila sa vrha stepeništa u unutrašnje dvorište, uhvatio ju je domar sveučilišta i zajedno s bratom ju predao Gestapou.
Tokom saslušanja Hans Scholl je sve priznao i preuzeo na sebe svu krivicu, kako bi zaštitio prijatelje. samo četiri dana kasnije, 22. veljače 1943. tadašnji narodni sud je njega, njegovu sestru Sophie te Christopha Probsta osudio na smrt. Još istog dana ih je svo troje pogubljeno. Hans Scholl je u tom trenutku imao 24 godine, a njegove zadnje riječi su bile: "Živjela sloboda!"
Ostavština
Riječi su bile jedino oružje Hansa Scholla u njegovoj borbi za slobodu. No tu slobodu mišljenja je platio životom. Danas Hans Scholl, jednako kao i drugi članovi Bijele ruže, važe za moralni uzor, za heroje građanske hrabrosti koji su se usudili imenovati zločine nacionalsocijalizma u vrijeme kada je velika većina njemačkog stanovništva šutjela. "Vi ćete ući u povijest", poručio im je otac Robert sav u suzama, kratko prije pogubljenja. I bio je u pravu.