Njemačka i namibijski zločini

Predstavnici šest njemačkih nevladinih organizacija i jedan namibijski političar predali su peticiju Uredu njemačkog predsjednika Joachima Gaucka, u kojoj traže da njemačka vlada prizna krivicu za genocid počinjen početkom 20. stoljeća u bivšoj njemačkoj koloniji Jugozapadnoj Africi, današnjoj Namibiji. Predsjednik Njemačke nije primio delegaciju koja je predala peticiju, no predsjedavajući njemačkog parlamenta, Bundestaga, Norbert Lammert se načelno složio da bi se zločini od prije stotinu godina mogli okarakterizirati kao genocid.

"Mi se moramo suočiti sa historijom i odgovornošću, baš kao što se i Vlada Turske suočava s odgovornošću za genocid protiv Armenaca", pojasnio je Lammert u komentaru koji je napisao za njemačke novine "Die Zeit".

Nevladine organizacije oprezno reagiraju na takav Lammertov stav, ostajući pri svojim zahtjevima u svjetlu onoga što bi moglo izgledati kao promjena u vladinoj politici.

"Od njemačke vlade tražimo da prizna kolonijalni rat protiv naroda Nama i Herero kao genocid", izjavio je za DW Christian Kopp iz Nevladine organizacije Berlin Postkolonial. "Također tražimo izvinjenje najviših zvaničnika države, od predsjednika, ureda kancelarke i Bundestaga, kao i povrat svih posmrtnih ostataka žrtava tog čina", dodao je on.

Pitanje posmrtnih ostataka posebno izaziva emocije. Tokom rata od 1904. do 1908. godine, njemački eugenički naučnici, koji su se bavili pitanjima usavršavanja rase, tražili su od njemačkih kolonijalnih snaga da prikupe i pošalju u Berlin lubanje i druge dijelove tijela nekoliko hiljada od nekih 80.000 pobijenih ljudi iz plemena Nama i Herero. Neki ljudski ostaci korišteni su pri opitima, dok je većina prodata kolekcionarima širom Europe

Predsjednički prijekor

Ida Hoffmann, članica namibijskog parlamenta, koja je u Berlin doputovala kako bi uručila peticiju, kaže da taj čin predstavlja važan momenat za nešto što prerasta u međunarodni pokret, okupljajući njemački nevladin sektor i namibijske plemenske aktiviste poput nje.

Peticija je predata baš uoči 100. godišnjice okončanja njemačke kolonijalne vladavine u Jugozapadnoj Africi - 9. juli 1915. godine.

Hoffmann ističe da je nezadovoljna činjenicom da ih predsjednik Gauck nije primio u svojoj rezidenciji u Berlinu, unatoč činjenici da je bio tamo kada je peticija uručena, te da je o posjeti i zvanično informiran još prije nekoliko sedmica.

"To je uvreda, ne samo protiv Namibijaca, već i protiv brojnih Nijemaca koji su potpisali peticiju", smatra Hoffmann.

Genocid u Namibiji, kao i činjenica da je Njemačka imala kolonije u Africi, uveliko su zaboravljeni u Njemačkoj. Namibijci se, u svakom slučaju, ipak dobro sjećaju svega,a sa obilježavanjem sjećanja na žrtve genocida započeli su još od 1932. godine. Njemačka vlada se na to nije niti obazirala, sve do 2004. godine, kada je ministrica razvoja Heidemarie Wieczorek-Zeul boarvila u Namibiji i izvinila se za počinjene zločine.

"Želim priznati nasilje koje su njemačke kolonijalne snage izvršile nad vašim precima, posebno nad pripadnicima plemena Herero i Nama", izjavila je tada Wieczorek-Zeul i dodala: "Zločini i ubistva počinjena tada danas bi bila nazvana genocidom, a general Lothar von Trotta sigurno bi bio osuđen zbog tih zlodjela. Baš kao što kažu i riječi naših molitava, molim vas da nam oprostite naše zločine i našu krivicu".

Sjećanje na žrtve, a ne na počinitelja

Nevladine organizacije su ogorčene onim što nazivaju "zvaničnom tabu-temom" o Nama i Herero narodima i ulogom cara Wilhelma II u zločinu, posebno na način kako se to tumači u školskim knjigama. Također kritiziraju postojanje spomenika koji slave njemačku kolonijalnu historiju. Kopp navodi primjer spomenika sedmorici palih njemačkih boraca, koji se nalazi u Columbiadamm ulici u Berlinu.

"Godinama smo ulagali žalbe zbog tog spomnika i konačno su gradske vlasti postavile i spomen ploču u znak sjećanja na namibijske žrtve. Ipak, ta omanja kamena ploča ne odaje počast namibijskim žrtvama na pravi način. Spomen ploča za 80.000 ubijenih Namibijaca postavljena je ispod velikog spomenika sedmorici njemačkih vojnika, koji su, u principu, pripadali trupama koje su počinile genocid", kaže Kopp.

Ida Hoffmann i nevladine organizacije posebno ljuti što je Gauck nedavno ocijenio kako su Turci počinili genocid nad Armencima 1915. godine, ali ne i da su Njemci počinili genocid u Namibiji.

Navode primjere isplate odštete Jevrejima i nekim manjinskim grupama u Istočnoj Europi zbog zločina koje su počinile nacističke trupe, kao model koji bi trebao biti primijenjen i u slučaju Namibije.

"Odštete moraju biti plaćene. To nije ništa čudno, jednostavno mora biti tako urađeno", zaključuje Hoffmann.