I pogrebnici imaju snove

I pogrebnici takođe imaju snove. Umjesto crne zemlje i sivog kamena sanjaju travnjake i plave izvore. Fric Rot (Fritz Roth) iz Bergišgladbaha ostvario je svoj san. Prije četiri godine otvorio je privatno groblje. Groblje ima mjesto za molitvu i meditaciju, izvore, jedan zid plača i posebno prilagođene grobove za urne. Rot takođe ima u ponudi i prostorije za, kako kaže, "ličnu tugu".

„Odlučujuće je bilo to da više nisam želio da smrti dam centralnu poziciju, već onom ko sa njom mora da živi. Naravno da me je inspirisala njemačko-jevrejska pjesnikinja koja je tako divno rekla 'svoju smrt umreš, dok s drugim smrtima moraš da živiš'. I, ja potičem ljude da jednostavano svoju smrt uzmu u svoje ruke."

Pop i rok na pogrebu

Kovčezi i urne mogu da budu oslikani po želji. Žaljenje za pokojnikom takođe može da bude „kreativno osmišljeno“ uz muziku i ples, uz govore… Danas je malo toga ostalo od tradicionalnog hrišćanskog sahranjivanja, a sve više se pogrebi odvijaju po željama porodice.

To primjećuje i Aleksandar Helbah iz Inicijative za kulturu pogreba:

„Tu može da se vidi razvoj, koji još uvijek nije završen, a koji uključuje mnoge rituale, mnoge elemente koje povezuju različiti uticaji. Ovakve sahrane više nisu strogo u skladu sa običajima koje diktira hrišćanska tradicija. Jer, uključuju i potpuno drugačiju muziku. Ne pjevaju se hrišćanske pjesme, već ide pop ili rok muzika. Čak dolazi i do toga da se na kraju sahrane u vazduh puštaju baloni...”

Kreativno kao ljubav

"Indivdualnije, šarenije i manje", to je trend njemačkih sahrana. Ali, i sa sve dubljim zavlačenjem ruke u džep. Vlasnik privatnog groblja u Bergišgladbahu Fric Rot tim povodom kaže:

"Kao što je ljubav kreativna, i sahrana treba da bude kreativna. Tu nema mjesta sumornosti i crnilu. Tako će žalost postati radost."

Ali, i pored svega ovoga u današnje vrijeme sve više je anonimnih i jefitnih pogreba.

Autori: Sabine Damaschke / Svetozar Savić

Odg. urednik: Zorica Ilić