"Integracija nije kada svi živimo kao Nijemci!"
27. august 2020
Bila je to 2015. kada su Samer Seravan i njegova supruga Arij došli do zaključka kako više ne mogu ostati u Damasku. Samer je u Siriji imao jednu dobro uhodanu trgovinsku tvrtku kao i punionicu čokoladnog mlijeka.
Okusi Damaska
Njegovu tvrtku je oduzela jedna od mnogobrojnih skupina koje su se u to vrijeme borile u Siriji. Koja, to Samer ni danas ne želi reći. Nakon toga je bračni par došao do Njemačke kao i stotine tisuća sunarodnjaka. Preko Turske i Balkanske rute. „Koristili smo sva prijevozna sredstva: brodove, vlakove, autobuse te na kraju išli i pješice."
Samer to priča u svom restoranu „Damascus Aroma" u berlinskoj četvrti Schöneberg. Restoran je otvoren prošle godine i da mu dobro ide usprkos koroni vidi se i ove srijede u tri poslijepodne kada ostali restorani u pravilu zjape prazni. U "Damascus Aromi" su stolovi popunjeni. Na jelovniku su jela koja i Sirijci jedu kod kuće: punjene paprike, sarmice od vinske loze, bulgur, pečena janjetina i piletina, sve miriše na orijentalne začine.
"Grozni dani"
Nakon dolaska u Berlin, bračni par Seravan je prvo vrijeme proveo u ogromnim hangarima zatvorene zračne luke Tempelhof. Hangare su vlasti brže-bolje, kako bi pružile krov nad glavom ogromnom broju izbjeglica, pretvorile u izbjeglički smještaj. Od paravana su u ogromnoj hali u kojoj je bilo smješteno na stotine ljudi sklopljene "sobe" za pojedine obitelji. Na zatvorenom aerodromu su i danas smještene izbjeglice u kontejnerskom naselju.
Samer je zimu 2015./16. uglavnom proveo čekajući s ostalim izbjeglicama iz Sirije i Afganistana u redu za dokumente. Često i po 16 sati na otvorenom. Berlinske socijalne službe, i inače poznate po manjku novca, su ipak nekako uspjele organizirati odjeću, smještaj i hranu za novopridošle. Unatoč tome Samer se prisjeća: "To su bili grozni dani."
Izbjeglice vode Berlinčane po vlastitom gradu
Par je nakon toga promijenio nekoliko smještaja da bi na kraju završio u projektu za izbjeglice Refugio u četvrti Neukölln. Tamo su njih dvoje sudjelovali u projektu u sklopu kojeg su izbjeglice Berlinčanima vodile ture po njihovom vlastitom gradu. Vidjeti Berlin očima izbjeglica: koje su točke u milijunskom gradu važne za njih, kojim četvrtima se kreću, u koje trgovine odlaze.
Godine 2016. izbjeglice iz arapskog područja su bile posvuda po gradu, sve više natpisa na arapskom, sve više arapskih trgovina i restorana. Pojam "integracije" je opet dospio u središte zanimanja njemačke javnosti. Glavno pitanje: kako integrirati preko milijun osoba iz Afganistana, Sirije, Iraka koje su 2015./16. stigle u Njemačku?
Samer ima svoje viđenje integracije: "Integracija nije kada svi živimo kao Nijemci. Integracija je kada živimo zajedno, kada imamo nešto zajedničko."
Gosti postaju prijatelji
On se sjeća da je za njega ovaj proces započeo šetnjama s Berlinčanima u sklopu projekta pokazivanja grada. Organizirane ture su se nastavile i u drugom okviru. "Ture su bile prekratke, Berlinčani su imali mnogo pitanja", kaže Samer.
I tada su on i njegova supruga odlučili organizirati "Pripovjedačke radionice" na kojima se nije samo pričalo, nego i kuhalo i jelo.
"Manje od 10 posto svih koji su dolazili na radionice je prije toga u životu susrelo nekog izbjeglicu. Zato smo pričali o tome što izbjeglice pokreće, o čemu razmišljaju", sjeća se Samer.
Iz ove ideje se 2019. rodio i restoran "Damascus Aroma". Ni korona novopečenim ugostiteljima nije pomrsila račune. No nije sve samo posao. "Gosti dolaze kao mušterije i postaju naši prijatelji. Ovdje imaju osjećaj da su kod kuće."